Kao kritičar, pedagog i teatrolog, gledatelj i zaljubljenik u lutku i kazalište, dvadesetak godina kontinuirano pratim hrvatsko lutkarstvo koje je već neko vrijeme u svojevrsnoj stagnaciji. Pomalo umoran od tapkanja na mjestu, priliku da budem selektor slovenskog bienala nisam shvatio tek kao izlet u susjedno lutkarstvo, već kao nužno i žuđeno koračanje prema svježini i novim idejama. A dobio sam puno više od toga. I prije no što sam krenuo gledati 43 prijavljene predstave, oduševila me njihova brojnost. Nakon što sam ih odgledao, očekivano sam zaključio da nisu sve bile odlične i bez grešaka, ali potvrdile su da je za kvalitetu nužna kvantiteta te da se unutar obilja rađa biserje. Također, bez obzira na slabosti koje su kočile neke od predstava, u svima se osjetila ljubav prema lutkarstvu i svijest o ciljanim publikama kojima se obraćaju. Našlo se tu odličnih repertoarnih i vrlo dobrih namjenskih predstava, lako prenosivih malih produkcija i raskošnih spektakala. Uvjerljive animacije u klasičnom okruženju i njenog poništavanja u suvremenom promišljanju. Poezije, slikovnica, apsurda i naturalizma, vode i lima, papira i dima. Posebno mi se važnim čini brojnost mladih autora koji na kraju ove priče neće naći mjesto u selekciji, ali su se kvalitetno pozicionirali u današnjicama za skore uzlete u sutra. Samo da svoje odlične ideje dodatno scenski ožive i razviju kroz izvedbene promjene. Da zaokružim uvodne misli, oduševila me raznolikost ideja, generacija, izraza i tema te izvedbenih, auditivnih i likovnih rješenja.
Ulogu selektora nacionalnog festivala ne vidim naglašeno autorskom, već poput sita. Samim time, smatram da izbor ne bi trebao podcrtavati selektorove kritičke, estetske i izvedbene stavove, već biti što bolja slika trendova slovenskog lutkarstva u posljednje dvije godine. A trendovi u pravilu nisu jednoznačni, što potvrđuju prijavljene predstave. Uz ovaj primarni, selektor ima još jedan vrlo važan zadatak – oblikovanje festivalskog programa. Lutkarstvo je izraz svih generacija koji u isto vrijeme njeguje tradiciju i ruši vlastite granice. Samim time, kao selektoru i umjetničkom oblikovatelju festivala želja mi je u Mariboru okupiti gledatelje od jedne do sto jedne godine koji će nakon svake predstave biti barem godinu dana mlađi i ponešto umjetnički bogatiji. Vjerujem da će deset predstava natjecateljskog programa napraviti i više od toga.
Slovensko lutkarstvo dosad sam pratio uglavnom na festivalima, u pravilu ga vezujući uz eksperiment. Stoga ću tim putem krenuti i kroz vlastitu selekciju. Novosti koje su najuočljivije posljednje dvije godine u slovenskom lutkarstvu i ovoj selekciji mogao bih nazvati dubinskom dekonstrukcijom tradicije. Jedna od najzanimljivijih je zamjena, odnosno poništavanje animacije stop-animacijom, kao i usitnjavanje i umnažanje jedinstvene lutke-lika, kojoj je animator dosad udahnjivao život, brojnim lutkama koje ukazuju na usitnjenost života scenskih likova i suvremenog svijeta. Ovo poništavanje i preskok preko dosadašnjeg pokretača lutkarskog izraza potvrđuje beskrajne mogućnosti današnjeg lutkarstva. Nužno je igrati se njime, šetati granicama i usuditi se zakoračiti na drugu stranu. Stop-animacijom su oblikovane prve dvije predstave iz serijala Transport koje gotovo školski demonstriraju kako se razvija novi izraz. U premijernom mariborskom predstavljanju sama novost je u prvom planu, no već u sljedećem, onom ljubljanskom, ona više nije novost, postaje dio okruženja s kojim srasta, razvijajući se u dijalogu s drugim elementima. I dok je prvi susret s novim idejama u pravilu uvijek intrigantan, drugi se pokazuje kao njen pravi izvedbeni test. Festivalska publika moći će na jednom mjestu, u jednom danu, uživati u ovom koračanju u novo.
Treća predstava što propituje i ruši granice uhvatila se tradicionalnog kazališta sjena, pretočivši ga u dim. On, istina, u predstavi Smrt in mleko nije nositelj niti konstanta predstave, ali je njena dramaturška potvrda, komentar i poanta, čime postaje jedan od ključeva scenskog čitanja. Poput tuljca, dim prodire u prostor igre te horizontalnu plošnost klasičnih sjena efektno pretače u klaustrofobičnu vertikalu, gusto omatajući scenski (i stvarni) život, prijeteći mu i gušeći ga. Daniil Harms jedan je od omiljenih autora ove naše apsurdne stvarnosti, a predstava Harms je kriv!, harmskija i od Harmsa samog, jedan je od najboljih scenskih odgovora na njegov pomaknuti svijet. I ponovo je riječ o dekonstrukciji, ovdje višestrukoj – od samog kolažiranog predloška do izraza u kojemu se stapaju putujući lutkar, muzikant i jedna (i još pokoja) u potpunosti dekonstruirana harmonika.
Henrik Ibsen Lutkinu kuću napisao je u svom naturalističkom periodu, što lutkarstvu nikad nije bila blisko. Dapače, izbjegavali su se u širokom luku. No spektakularna predstava Hiša za lutke poništava tu netrpeljivost. Štoviše, prodire toliko duboko u naturalizam da i njega i sve nas zastrašujućom lakoćom odvlači i uvlači u mračne prostore podsvijesti i scenske magije. Šesta predstava koja se obraća odraslim publikama, Paradiž, na duhovit i efektan način ukazuje na komične mogućnosti maske. Kao praiskonski predmet štovanja i element koji uvijek pleše po ivici između lutkarskog i fizičkog teatra, masku na sceni uglavnom povezujemo s ritualnošću. U ovoj neverbalnoj predstavi, pomalo neočekivano, ona je probudila u sebi lakoću bezbrižnog i neopterećenog humora te rječitost glumačkih tijela koja je čvrsto i duhovito vodila vlastitom karakternom smrznutošću.
Dobro jutro, travnik i Velik lonec, majhna miš ne dijele, poput Transporta, zajednički izraz, već predložak. Riječ je o poeziji Anje Štefan koja u ovim predstavama dobiva dva izuzetno zanimljiva i privlačna te u isto vrijeme bitno različita izvedbena odijelca. Uz neodoljivost spoja vizualnog i zvučnog, ove predstave bit će vrlo zanimljivo promatrati upravo kroz razlike koje će ukazati na beskrajne mogućnosti preplitanja pjesničke riječi i lutkarskog izraza. Ritam je nositelj predstave za najmanje Tok tok tok koja toplinom, mekoćom i nježnošću osvaja malene (i velike) gledatelje, zavodeći i čuvajući njihovu pažnju savršeno točno uštimanim promjenama i iznenađenjima. Za kraj sam ostavio tek naizgled malu repertoarnu predstavu Mišek Julijan u kojoj sve savršeno funkcionira te koja u potpunosti osvaja zaraznim šarmom, lakom, duhovitom i preciznom igrom, iznenadnim humornim proplamsajima te neverbalnom čistoćom i dramaturškom jasnoćom.
Šetnjom kroz predstave odabrane za natjecateljsku konkurenciju ujedno sam prošetao slovenskim lutkarstvom u posljednje dvije godine. S jedne se strane vrlo uspješno, razigrano i promišljeno eksperimentira, s druge se ne zaboravlja gledatelje, kojima se posvećuje potpuna pažnja. Samim time slovensko je lutkarstvo posljednje dvije godine odličan spoj novosti koje nisu same sebi svrha, već postaju nosivi dijelovi cjeline, i klasičnog izraza koji ne tapka na mjestu, već traži i pronalazi svježe ideje i rješenja.
Igor Tretinjak, selektor
U nastavku pogledajte program Bijenala:
Srijeda, 10. rujna
10:00 / Velika dvorana
Mini teater i Židovski kulturni centar Ljubljana, Vampirček gre v šolo
off program, 5+
17.00 / Mala dvorana
Teatro Matita in MCLU Koper, Harms je kriv!
u konkurenciji, 15+
18.00 / izložba u podrumu Minortiske crkve – otvaranje
Lutkovne tehnologije četvorice
Žiga Lebar, Gregor Lorenci, Mitja Ritmanič i Zoran Srdić Janežič
18.30 / Velika dvorana – otvorenje festivala
Lutkovno gledališče Maribor i Moment, Dobro jutro, travnik
u konkurenciji, 3+
Četvrtak, 11. rujna
10.00 / Pod hrastom
Razgovor o predstavama
vodi Nika Arhar
11.00 / Minoritska crkva
Dlanovi lutkarskih tehnologa
razgovor vodi Martina Maurič Lazar
14.00 / Sunčani studio LGM
Put do lutke: Lutka kroz tehnologijo
razgovor vodi Mojca Bernjak
17.00 / Mala dvorana
Hiša otrok in umetnosti in Lutkovno gledališče FRU-FRU, Velik lonec, majhna miš
u konkurenciji, 2+
18.00 / Kula
Lutkovno gledališče Maribor, Transport: Tovor
u konkurenciji, 15+
19.00 / Kula
Lutkovno gledališče Ljubljana, Transport: Odhod
u konkurenciji, 15+
20.00 / GT22
Malo šale, izložba papirnatih lutaka Braneta Solcea
20.00 / Kula
Lutkovno gledališče Maribor, Transport: Tovor
u konkurenciji, 15+
21.00 / Kula
Lutkovno gledališče Ljubljana, Transport: Odhod
u konkurenciji, 15+
21.00 / GT22
Moment i Hiša otrok in umetnosti, Smrt in mleko
u konkurenciji, 14+
Petak, 12. rujna
10.00 / Pod hrastom
Razgovor o predstavama
vodi Nika Arhar
16.00 / Lutkovni muzej Maribor
Teatro Papelito, Gle, teta!
off program, predstava i radionica, 3+
17.00 / Kula
Lutkovno gledališče Maribor i Centre de Créations pour l'Enfance in FMTM, Tok tok tok
u konkurenciji, 1,5+
18.00 / Mala dvorana
Lutkovno gledališče Ljubljana, Mišek Julijan
u konkurenciji, 3+
19.00 / Velika dvorana
Slovensko ljudsko gledališče Celje, Paradiž
u konkurenciji, 15+
Subota, 13. rujna
10.00 / Mala dvorana
Pripovedno gledališče gdč. Bazilike, Društvo lutkovnih ustvarjalcev i Hiša otrok in umetnosti, Kako objeti ježa
off program, 3+
11.00 / Pod hrastom
Razgovor o predstavama
vodi Nika Arhar
11.00 / Lutkovni muzej Maribor
Teatro Papelito, Gle, teta!
off program, predstava i radionica, 3+
11.00 / Uz Dravu ispred LGM
Teater Štrik i Gledališče DELA, Sub Aqua, Sub Aqua
off program, 6+
16.00 / Kula
Lutkovno gledališče Ljubljana, Hiša iz pločevine
off program, 6+
17.00 / Uz Dravu ispred LGM
Teater Štrik i Gledališče DELA, Sub Aqua, Sub Aqua
off program, 6+
18.00 / Pod hrastom
Razgovor o predstavama
vodi Nika Arhar
19.00 / Velika dvorana
Ceremonija zatvaranja i podjela nagrada