Usmjerenost osmog Artosa prema studentima potvrđuje Artosov otruli stol oko kojega su se po prvi put okupile mladost i zrelost, progovorivši o umjetnosti za mlade i mladima u umjetnosti.

Tema broja je 50 godina od mitske 1968. koju autori tekstova kritički promatraju iz perspektive današnjice s mišlju na sutrašnjicu. Što je u našim sumornim dvije i desetima ostalo od mitske šezdeset osme? Je li i u kojoj mjeri mogla, htjela i(li) uspjela biti pokretač u svjetlije sutra? Što su 60-e i 68. značile u umjetnosti nekad, a što joj znače danas? Na ta i brojna druga pitanja u svojim su tekstovima pokušali odgovoriti Žarko Puhovski, Zlatko Kramarić, Vladimir Stojsavljević, Krešimir Nemec, Maja Đurinović, Marijan Krivak i Tatjana Ileš.

Još jedna tema, opremljena crno-bijelim fotografijama, obraća se današnjici iz perspektive važne, svježe i suvremene, no našim studentima nedovoljno poznate, prošlosti. Jasmin Novljaković oblikovao je temu o poljskom alternativnom kazalištu koje su 70-ih stvarali poljski studenti. U sklopu teme nalaze se tekstovi pionira tog pokreta, od voditelja i predstavnika najvažnijih poljskih alternativnih kazališta – Bogusława Litwinieca (Kazalište Kalambur) te Lecha Raczaka i Ewe Wojciak (Kazalište Osmoga dana), do ponajvećeg poljskog kazališnog glumca i jednog od ključnih suradnika Jerzyja Grotowskog, Ryszarda Cieslaka.

Artos u ovom broju  čitateljima predstavlja pionirske korake hrvatske art terapije o kojoj tekstove pišu urednica teme Mia Janković Shentser te Jelena Kovačević i Krunislav Stojanovski, donoseći priču o povijesti art terapije te njenim prvim koracima u nas. Tema je objavljena na engleskom jeziku, otvarajući prve korake hrvatske art terapije i međunarodnoj publici.

S istom idejom na engleskom je objavljen i zanimljiv rad studentice poslijediplomskog studija na Vytautas Magnus University u litvanskom Kaunasu, Egle Luksaite, Sade’s Black Screen, Infinity Behind Demonstration. Društvo joj u rubrici eseja rade tekst Ivane Validžić o temi o kojoj se treba pričati i pisati, subinciziji danas, te britka i čitka analiza hrvatskog krimića u vrijeme tranzicije kroz prizmu njegove (pret)povijesti Igora Gajina. Njegova književna kritika otvara rubriku kritika, a društvo joj radi veći broj kazališnih, likovnih i glazbenih kritika.

Portret umjetnika opravdano je prigodan. Profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i jedan od najizvođenijih domaćih skladatelja Davor Bobić 2018-e je proslavio 50. rođendan s nizom domaćih i inozemnih izvedbi i praizvedbi svojih djela, stigavši do poprilično nevjerojatne brojke od preko tristo izvedbi. Usmjerenost na studente pokazao je u razgovoru, njegov prvi dio posvetivši upravo njima. U intervju s dekanom Rider University, Borisom Vilićem, govori se o izuzetno važnoj temi – online učenju, što će vrlo brzo postati sastavni dio i našeg visokog školstva.

Vrijedan doprinos glazbenoj pedagogiji je tekst Amira Begića i Roberta Tešanovića, Interkulturalni sadržaji u udžbenicima za nastavu Glazbene kulture, a zanimljiv uvid u živote na putu tradicionalnih putnika lutkara donosi nam Katarina Kolega. Broj zatvaraju dva prikaza knjiga, nešto čemu se u domaćoj periodici nezasluženo smanjuje prostor.

Zaokruženo, osmi broj Artosa u potpunosti se okrenuo studentima kao našoj skoroj budućnosti, obrativši im se kroz prizmu važne, slavne i još uvijek svježe prošlosti, kao i žive sadašnjosti i nadolazeće budućnosti.