Serija slikovnica Dicka Bruna o maloj zečici Miffy izašla je s papirnatog predloška i pretvorila se u animirane filmiće, igračke i kazališne predstave. U zagrebačkom Kazalištu „Trešnja“ o Miffy su postavljena dva mjuzikla: „Miffy“ (2005.)  i „I opet... Miffy“ (2012.) nizozemskog autorskog tima i hrvatskih izvođača. 

Budući da se radilo o zadanom predlošku, nije baš bilo mogućnosti improvizacija pa su se izvođači snalazili unutar zadanih ograničenja. Međutim dobra glazba, priča koju razumiju oni najmanji i vesela, šarena predstava u potpunosti je udovoljila ciljnu skupinu.

U veljači 2018. obnovljen je mjuzikl „I opet... Miffy“ pa je zadani prijašnji tim (redatelj Bruun Kuijt, autor teksta i stihova Ivo de Wijs, autor glazbe Joop Stokkermans, scenograf i kostimograf Arno Bremers i prevoditeljica Vanda Vujanić Šušnjar) osigurao isti predložak (šprancu) gotovo istim izvođačima – Aleksandra Naumov (Miffy), Sanja Hrenar (Nina), Daria Knez Rukavina / V. V. Šušnjar (mama Zečić), Tvrtko Jurić (tata Zečić), Ivana Bakarić (baka, Vilemina, vatrogasac) i Luka Bulović (djed,učitelj, vatrogasac – ujedno  jedina izmjena u odnosu na 2012. kada su te uloge  u alternaciji igrali Richard Dick Simonelli i Hrvoje Barišić). 

Sve dobre strane ovog mjuzikla (razigrani izvođači, melodiozna i slušljiva glazba, vesela šarena vizualizacija i  zgodne epizode) kao i one slabije (dramaturška rascjepkanost, predugo trajanje i povremeni pad tempa) ostale su i u obnovljenoj izvedbi. Djeca i dalje sa zanimanjem prate zbivanja i vjerojatno ne prepoznaju (i ne mare) manjkavosti u stereotipima, ali ipak je malo neobično da nam početkom veljače s pozornice čestitaju Božić. Opravdanje se nalazi u rođenju novog zečića, ali ipak je malo... off.

I koliko god preuzeta špranca dobro kazališno funkcionira, činjenica da je se ne smije mijenjati dovodi do ovakvih nespretnosti (izbacivanje tih nekoliko minuta čestitanja učinilo bi predstavu prihvatljivijom – zamislite tu čestitku u svibnju!).