LUTKOSRIJEDA: TEODORA VIGATO, POVJESNIČARKA I TEORETIČARKA LUTKARSTVA
„Voljela bih da lutkarstvo budućnosti bude eksperiment kojemu se nitko ne čudi“
U osmoj Lutkosrijedi ugostili smo jednu od naših najvažnijih i najdražih nam lutkarskih povjesničarki i teoretičarki, osobu koja zadarsko lutkarstvo drži u malom prstu te ga neopisivom lakoćom i zavodljivošću pretražuje i secira, povezuje i analizira – profesoricu Teodoru Vigato
Objavljeno: 10.27.2020 2:05:27 PM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Teodora Vigato / Matija Vigato

Draga profesorice, kako iz kuta osobe koja dugi niz godina dubinski piše i razmišlja o zadarskom lutkarstvu gledate na njega u odnosu na europsko? Je li u toku, kaska li, je li u nekim aspektima možda ispred?

Zadarsko lutkarstvo je bilo daleko od velikih centara pa je s jedne strane bilo okrenuto vlastitim snagama i stvorilo vlastitu lutkarsku školu koja se nazivala Gatarina škola, a s druge strane bilo je otvoreno prema svim novinama u lutkarstvu koje su uglavnom dolazile iz Poljske. Međutim, u Zadar su dolazili različiti redatelji iz područja bivše Jugoslavije koji su bez straha eksperimentirali s medijem i tako razvijali i zadarski i hrvatski lutkarski izraz. Danas Zadar nije toliko izoliran te je povezan i s hrvatskim i europskim lutkarstvom, ali hrabrost prema eksperimentima još uvijek je nazočna u njihovom izrazu. Sjene zadarskih autora Gatare, Paljetka, Stojakovića, Mihatova i još mnogih drugih gostiju koji su na svoje načine ostavili traga stoji nadvijena nad posebnim zadarskim lutkarstvom iako nekih od njih već odavno nema.

Koji su po vama njegovi najsvjetliji trenuci?

Svako razdoblje u povijesti zadarskog lutkarstva imalo je svoje svijetle trenutke. Stvaranje zadarskog lutkarstva okrunjeno je gostovanjem u Rimu s predstavom Kekec, potom je nova razmišljanja o lutkarstvu u skladu sa svojom poezijom predstavio Luko Paljetak, dok u „postpaljetkovo vrijeme“ u zadarskom lutkarstvu ništa više nije bilo isto. Na kraju spominjem redatelje Hejna i Carića koji su stvarali predstave za odrasle i tako otvorili put za novi lutkarski izraz u 21. stoljeće u Zadru, ali i šire.  

Možete li, uz spomenute, istaknuti još neke umjetnike s čijim ste se radom susreli, a koji su vas se posebno dojmili i koji vam se čine kao dobar putokaz u sutra?

Pratim Kazalište lutaka u Zadru već dugi niz godina i izdvojila bih nekoliko predstava koje se nisu puno izvodile, a mislim kako su bile jako značajne za pomake u zadarskom, hrvatskom, a možda i europskom lutkarstvu. Prva predstava je Priče iz djetinjstva - Nikola Tesla za koju je tekst napisao i predstavu režirao Luko Paljetak. Predstava ima nekoliko planova i nekoliko tipova lutaka. Na simultanoj pozornici teče radnja na nekoliko prizorišta i sve se to sjedinjuje u jednostavno-komplicirani život Nikole Tesle. Za ulazak u novo  kazalište Zlatko Sviben je napravio predstavu Drago Č. i tvornica čokolade u kojoj je objedinio sva dostignuća u lutkarskom izrazu. Ambijentalna predstava igrana je samo nekoliko puta jer se ne može seliti u druge prostore, a s druge strane zahtjevna je za izvođače kao i „publiku“. Spomenula bih i Edija Majarona koji je u Zadru postavio jednu od svojih najuspjelijih predstava Ribar Palunko i njegova žena, predstavu koja se dugo zadržala na repertoaru i bila je prihvatljiva djeci i odraslima, a predstavljala je novo čitanje lutkarskog izraza u kojem su ravnopravno zastupljeni lutka i živi glumac, ali i inscenacija. Predstava Kitica Miroslava Melene ostavila je veliki dojam na mene jer je u potpunosti otvorila poseban tip ambijentalnog lutkarskog kazališta. Robert Waltl je postavio na scenu Regoča u kojem je koristio sasvim nove lutkarske mogućnosti. Svjesno sam odabrala predstave u kojima se obično pitamo kamo je krenulo lutkarstvo jer ako se u umjetnosti ne propituje i ne traži nešto novo, onda ona stagnira.

Kako biste definirali današnju fazu?

Ovo razdoblje nazvala sam postlutkarsko, prema Lehmannovom postdramskom teatru, jer prepoznajem u lutkarskim predstavama performativnu estetiku, različiti sadržaji se postavljaju na lutkarsku scenu, autori nisi vjerni tekstu, kombiniraju se različiti stilovi i dogodila se još veća interakcija između publike i izvođača. Uglavnom u lutkarstvu se događa isto ono što se događa i u postdramskom teatru.  U posljednje vrijeme lutkarski i glumački izraz su se sasvim približili. Živi glumac nije potisnuo lutku već još više potaknuo njezine mogućnosti i nemogućnosti. Rijetkost je vidjeti lutkarsku predstavu bez njezinog animatora, što je davnih sedamdesetih jako smetalo najvećeg hrvatskog teoretičara lutkarstva Milana Čečuka. On se tada zabrinuto pitao kamo ide lutkarstvo. Pedesetak godina kasnije s ponosom mu možemo kazati da se lutkarski izraz nesmetano razvijao i dalje se razvija uz nazočnost animatora na lutkarskoj sceni.

A što našem lutkarstvu u ovoj postlutkarskoj fazi najviše nedostaje?

U 21. stoljeće hrvatsko je lutkarstvo krenulo isključivo s gostujućim redateljima te su kazališta lutaka u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Zadru izgubila autentičnost. Zadarsko lutkarstvo je bilo poznato po ginjolu, splitsko po marioneti, riječko po crnom kazalištu, osječko po glazbenim predstavama, a zagrebačko po literaturi na lutkarskoj sceni. Danas toga nema i predstave možemo predstavljati po autorima/redateljima koji su se prihvatili redateljskog postupka s pojedinim kazalištem. Posebne lutkarske poetike koje su se vezivale za neki ansambl su nestale. Autentičnost ansambla se izgubio.

Hrvatsko lutkarstvo je dio velike europske obitelji i europski redatelji gostujući u hrvatskim kazalištima s jedne strane približavaju lutkarski izraz europskom, a s druge strane guše njegovu autentičnost. I prije su redatelji gostovali u različitim kazališnim kućama, ali su se prilagođavali ansamblu, a sada se ansambli prilagođavaju redatelju i ni po čemu predstava nema duh kazališta ili ansambla koji u njoj sudjeluje.

Hoće li budućnost hrvatskog lutkarstva po vama nastaviti sličnim putem ili?

Budućnost hrvatskog lutkarstva vidim u novom studiju režije lutkarstva koji će iznjedriti ljude s novim idejama. Ne trebamo se više boriti za položaj lutkarstva među prikazivačkim umjetnostima. Ono je svoje mjesto zapečatilo u drugoj polovini 20. stoljeća. Glumci će u budućim lutkarskim predstavama nesmetano „šetati“  scenom, ali ja se neću kao Čečuk zabrinuti za lutkarstvo već ću kazati kako će se ono zajedno s glumcem-animatorom razvijati u mnogo smjerova i glumac će samo bogatiti lutkarsku scenu. Nadam se kako će lutkarstvo u budućnosti postati jedan veliki eksperiment, a publika se neće čuditi jer je sada već odrasla, u doslovnom i prenesenom značenju, i ništa joj neće biti strano.

Ostale Lutkosrijedine razgovore pronađite ovdje. 

Najnovije:
IVAN MEDIĆ, GLUMAC I LUTKAR GKL SPLIT
„Hrvatsko lutkarstvo posljednjih su godina obilježile i osvježile četiri velike žene“
U ovotjednoj Lutkosrijedi vodimo vas u Gradsko kazalište lutaka Split, gdje smo porazgovarali s jednim od njegovih stvarnih junaka – odličnim glumcem i lutkarom te izuzetno promišljenim lutkomisliocem Ivanom Medićem!
LUTKOSRIJEDA: PETRA ŠARAC, GLUMICA I LUTKARICA GKL RIJEKA
„Sinergija mladosti i iskustva podiže letvicu lutkarstva“
U ovotjednoj Lutkosrijedi ugostili smo silno vrijednu i kreativnu glumicu i lutkaricu neodoljivog scenskog šarma i energije te jedan od ključnih motora GKL-a Rijeka u uzletu u kvalitativne visine i uronu u srca malih i velikih gledatelja – Petru Šarac!
JURAJ ARAS, GLUMAC I LUTKAR KL ZADAR
„Snažne predstave ne smiju biti iznimke i prolaziti ispod radara“
Jubilarnu desetu Lutkosrijedu ugostili smo junaka zadarske kazališne scene – jednu od ključnih karika Kazališta lutaka Zadar i zadarske nezavisne i alternativne scene. On je glumac, lutkar i umjetnik koji u lutkarstvu i izvedbenim umjetnostima vidi vječni izazov i beskrajne mogućnosti… on je – Juraj Aras!
LUTKOSRIJEDA: SARA LUSTIG, GLUMICA I LUTKARICA KAZALIŠTA VIROVITICA
„Nužno je da struka konačno prizna lutkarstvo kao nešto više od predstava za djecu“
U devetoj Lutkosrijedi ugostili smo sadašnjost i budućnost hrvatskog kazališta u jednoj osobi – odličnoj mladoj glumici i lutkarici Sari Lustig koja svojim glumačkim i animacijskim šarmom zavodi Virovitičane i sve ostale zaljubljenike u kazalište, a čiju viziju budućnosti lutkarstva potpisujemo isti tren