Riječ je o predstavama „Podešavanje prostora“ koreografkinje Mirjane Preis (25.11.2017., Zagrebački plesni centar u suradnji sa Studiom za suvremeni ples), „Staging a Play: Tartuffe“ (4.12.2017., ZKM) redatelja i koreografa Matije Ferlina i izvedbi Zagrebačkog plesnog ansambla i „Ništa nije krivo 2“ (5.12.2017., Histrionski dom) koreografkinje i plesačice Aleksandre Mišić i Masa Dance Company.
Preis je (koreografija, izbor glazbe i kostima) predstavu „Podešavanje prostora“ zamislila kao kombinaciju plesnih pokreta i gradnje ambijenata – slaganjem bijelih kartona po podu stvara primisao na šahovsku ploču, dok uspravljen trokutasti položaj tih istih, sada nestabilnih kartona, onemogućuje izgradnju skloništa. Mladi, daroviti i nadahnuti plesači Ana Vunčec i Šimun Stankov bili su užitak za plesne sladokusce, no kakva je koncepcija cijele predstave i o čemu ovisi trajanje njihova plesa, nije baš sasvim jasno (meni, naravno).
„Biram ne reći ništa o tematici, niti spominjati ikakvu problematiku… Preuzimam odgovornost prema nejasnosti kao mogućem ishodu“ piše Aleksandra Mišić povodom svoje predstave „Ništa nije krivo 2“ u kojoj pleše s Dinom Ekštajn, Sarom Ipšom i Ognjenom Vučinićem, dok malo postrance hoda i nešto govori glumica Dubravka Crnojević-Carić. Neobičan (mada vrlo zanimljiv) izbor glazbe (Ryoji Ikeda, Laurence Equilbey, Tracy Chapman), kostimi (Jadranka Hlupić-Dujmušić) koji ne djeluju baš udobno i scenografija (AMI) čije značenje ne prepoznajem, opterećivali su moja osjetila u traganju za smislom – pa onda najbolje da još jednom pročitate autoričine rečenice na početku ovog odjeljka.
U povodu svoje predstave „Staging a Play: Tartuffe“ Matija Ferlin je napomenuo: „... umjesto slijepog manifestiranja verbalnog sadržaja, želim otvoriti prostore za one elemente komunikacije koje riječi ne mogu obuhvatiti, koje im izmiču, koje ih nadmašuju.“ Ipak, kada se već u naslovu spominje jedna od najpoznatijih svjetskih komedija, nije neobično da gledatelji pokušavaju povezati poznati sadržaj s predočenom izvedbom (dramaturginja Jasna Jasna Žmak), što u nekim situacijama i uspijevaju: kada sakriveni Oregon promatra Tartuffea dok mu zavodi ženu ili kada im Tartuffe otme sve što imaju (simbolično im uzevši odjeću )...
U izvedbi i koreografiji sudjeluju plesači/ce i dvojica rasplesanih glumaca: Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, Petra Valentić, Kasja Vrbanac, Domagoj Janković i Darko Japelj u naglašeno bogatim šarenim kostimima (većinom haljine – Matija Ferlin, Desanka Janković) pod jakom šminkom (Sanja Rivić) u praznom prostoru s uveličanim natpisom „For Today I Must Stay at Your House“ (Mauricio Ferlin) uz glazbu Luke Prinčiča i Matjaža Predaniča.
Naglašeno monotona (ravna) glazba, oštri mehanički pokreti, pogledi upereni naprijed bez ikakve komunikacije među plesačima i prilično dugo trajanje čine ovu predstavu iscrpljujućom – ona nesumnjivo plijeni pozornost svojom raskošnom vizualnošću i discipliniranom izvedbom – ali to mi nije dovoljno.