Svestrani zagrebački glumac (freelancer) Dražen Šivak (1974.) jedini je član vlastitog nezavisnog kazališta „Grupa“ i njegovo iskustvo u igranju Shakespeareovih likova je manjkavo. Za razliku od njega, također svestrani, beogradski glumac Goran Šušljika (1969.) „odvajkada“ je član Jugoslavenskog dramskog pozorišta i njemu je Shakespeare vrlo blizak pa su se zajedno, ali s različitih pozicija i svatko na svoj način, odlučili ogledati s bardom. Što je prva misao pri spomenu na Shakespearea? Naravno turobni / ludi  kraljević Hamlet i njegovo zdvajanje Biti ili ne biti pa su tako naslovili svoju zajedničku predstavu u kojoj su njih dvojica autori, redatelji i izvođači (producent „Grupa“) a izvedbe su bile u Teatru Exit ( 25.2.2026.). Predstavu su počeli naslovnim monologom, Šušljik u srpskom, a Šivak u hrvatskom prijevodu, no ubrzo su ušli u privatnu sferu, predstavili se i obznanili odnose prema Shakespeareu, a potom su uslijedili zajednički prizori iz odabranih drama (dramaturg Patrik Gregurec, kostimografkinja Petra Bobić).

U komediji San ljetne (ili Ivanjske) noći isprepliću se vilinski i ljudski svijet, mjesto susreta je začarana šuma u kojoj atenski obrtnici okupljeni u amatersku kazališnu družinu uvježbavaju komad Piram i Tizba, jednu od možda najzabavnijih epizoda u cijelom bardovom opusu. U originalu se šest obrtnika dovija kako osmisliti potrebne likove (Tizbu, lava, mjesec, zid) dok su se naši glumci „pravedno“ podijelili pa Šušljik igra Pirama, a Šivak, okićen raznim rekvizitima, ostale uloge („Ako smo loši, to je naša težnja / Da nipošto vam ne dodijavamo / Pokazati vam sva je naša čežnja / Umijeće svoje to je sve što znamo“), no teško sam mogla u potpunosti prepoznati moguću komiku.

Povijesna drama Richard lll. bavi se ružnim vojvodom koji se putem zločina uspinje na tron, pa mu nije strano na groblju ponuditi  brak obudovjeloj lady Anne (iako je odgovoran za smrt njezina oca i supruga) na što ona pristaje (ni ona nije baš uzorna). Šušljik izgovara replike opakog Richarda, a sluša ga Šivak prekriven crnim velom (Šušljik se u jednom momentu potužio da su mu izmicale glavne uloge u Shakesearovim djelima pa to sada „nadoknađuje“) što je djelovalo korektno, ali nažalost ne i nadahnuto (kako je po tekstu moglo biti). Monolog uobraženog, ambicioznog i lakovjernog Malvolia, domara grofice Olivije iz ljubavne zavrzlame Na tri kralja, nakon što nasjedne na spletke ukućana, bio je izvrstan izbor jer se radi o jednom od najkomičnijih Shakespearovih likova. Šivak je preuzeo izvedbu (Šušljik je interpretirao one oko njega), no nisam dočekala ni upečatljiv lik ni uvjerljivo ozračje (a gledajući Šivaka od prije nisam to očekivala bez iskustva).

Nakon Šušljikove ispovijedi o tjelesnim smetnjama koje su nastale zbog uloga koje je želio, ali nije dobio (očito nije samo ljubav bol već to može biti i gluma), glumci ulaze u gledalište i izvode dijalog iz drame Julije Cezar (kako je došlo do takvog  izbora drama rekao je Šivak za časopis „Nacional“: „Napravili smo to u dijalogu, što on misli da bih ja trebao igrati, a što je on igrao kada je bio mlad glumac, pa bi volio ponovno“). Posegnut ću ponovo među stihove koje izgovaraju kazališni amateri-obrtnici iz Sna Ivanjske noći: „Ne dolazimo da se zabavljate / Mi hoćemo da dosadno vam bude“. E pa da znate, u mojem slučaju, želje su vam se ispunile.