ZPC: UO TEATRUM, "ŠUMASTIKUS"
Roza, Draško i ja (ako me povedu)
'Šumastikus', Umjetničke organizacije TeatruM, duhovita je predstava koju odlikuju dobro koreografirani pokreti, skladni međusobni odnosi, odlična glazba te inteligentna i primjerena poruka
Objavljeno: 4.25.2017 6:16:42 AM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Šumastikus" / zagrebackiplesnicentar.hr

Možda sam (ne možda, sigurno) nepravedna i aljkava prema ljudima koje poznajem godinama i koji su vodili Zagrebački plesni centar – ostala sam promatrač, nisam ništa rekla i jednostavno sam čekala (i dalje čekam). To me nije nimalo omelo u praćenju novog programa u ZPC-u, pa sam tako otišla na predstavu Umjetničke organizacije TeatruM (umjetnički ravnatelj Petar Cvirn) „Šumastikus“ (premijera 18.3.2017.), ma što to značilo.

Sanja Milardović i Petar Cvirn (zajedno autori ideje, teksta i režije, dramaturška obrada i odabir glazbe S.M., izvedba scenografije i producent P.C.) glume dvoje djece, prijatelje Rozu i Draška, koji se upućuju na izlet daleko od kuće s namjerom da prenoće u šatorima. Kada su pronašli „pravo mjesto“, pripremaju se za boravak, pa kotrljajući se po tlu „provjeravaju  kamenje“... zamataju se u srebrne folije jer su zaboravili vreće za spavanje... prisjećaju se kako kondenzacijom s listova mogu pribaviti vodu jer su zaboravili bočice s vodom ...nemaju ni orijentacijsku kartu pa je sami crtaju prisjećajući se puta kojim su išli...

Suština svih tih akcija jest da se snađu bez roditelja i mobitela jer žele otići u izviđače. Prvi problem u šumi nastaje kada se nema mobitel - što mogu raditi kada nemaju igrice????  Naravno, kao nekada, pričaju priče ( „Šuma  Striborova“ i „Petar  Pan" - „Nije htio odrasti i plaćati račune“, objašnjava Draško), izmišljaju događaje o opasnim šumskim životinjama, igraju se sjenama i slično. Iako se povremeno porječkaju, Draško i Roza su pravi prijatelji i nastoje si uzajamno pomagati, posebice kada se  netko od njih nečega prestraši ili osjeti bespomoćan.

Milardović i Cvirn to rade bez zastoja, dinamično, no ne pretjerujući, na vrlo promišljen način uključujući djecu koja sjede na podu, čime predstavljaju grmlje  kroz koje se njih dvoje probijaju i raslinje na koje nailaze. Iako se radi o duhovitoj dramskoj predstavi (završetak nas je sve zbilja iznenadio!), njihovi su pokreti dobro koreografirani, međusobni odnosi vrlo skladni, glazba odlična, a poruka inteligentna i primjerena. Mislim da smo svi, bez obzira na uzrast, nakon „Šumastikusa“ izašli razdragani, nekontrolirano se smijuljeći.