"MALENA" U GAVELLI
E, moja Malena
U Dramskom kazalištu "Gavella" 22. siječnja 2015. premijerno je izvedena predstava "Malena" u čijem je fokusu želja za promjeni svijeta i(li) sebe
Objavljeno: 3.2.2016. 3:50:57
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Malena / Jasenko Rasol

"Malena" Mislava Brečića istodobno je mnogo toga: bajka za odrasle, komad naglašene društvene kritičnosti, komedija stripovskih poteza, kao i poetična dramska potraga za odgovorom na pitanje: Kada žudimo za promjenom, što zapravo trebamo mijenjati: svijet ili sebe?“, piše u kazališnoj cedulji Dubravko Mihanović, dramaturg u predstavi "Malena" tekstopisca i redatelja Mislava Brečića.

A priča počinje jednostavnom tezom: Sin (Filip Križan) počinje radikalnu borbu protiv prijevoznih sredstava, smatrajući da će fizičkim nestankom svih vrsta brzih vozila (mogu ostati samo jedrenjaci i konji) ljudi napokon imati vremena za druženje. Poput svake nove ideje, ova ima pristalice i protivnike, i svatko je na svoj  način u pravu.

Ako situaciju gledamo doslovce, onda je ona neizvediva, jer osim općeg rasula, ništa ne može poništiti udobnost koju nam pruža napredna tehnologija (Inspektor: "Recite mi, kako da hodam od kuće do posla, od posla do vas, od vas do kuće? Kako da hodam trideset kilometara dnevno?"). Ako situaciju gledamo metaforično, uništavanje naoko vodi slobodi, ali i smrti, što jest  definitivno oslobađanje, ali ne vjerujem da je ikome stalo do takvog  konačnog rješenja. 

 

Malena (preljupka Anja Đurinović)  nudi tihu i mirnu unutarnju promjenu, ali tko još mari za razumne metode?! Budući da je Sin po svim pravnim pravilima terorist, dakle kriminalac, ima svojeg lovca u liku Inspektora. A taj je  lik (Ozren Grabarić) karikatura  iz komičnih detektivskih filmova, prekratkih nogavica, zgužvanog  balonera,  sa šeširom, lulom i šarenim čarapama - poskakuje sitnim koracima i unaprijed je osuđen na neuspjeh. Osim ako pisac ne  odluči drugačije... ili mu pridoda pomoć u obliku pronicljivog i opakog Policajca (Filip Šovagović).

Svim ovim opisima pokušavam pronaći svrhu ovoj predstavi, koja se, sudeći po reakcijama publike, mnogima svidjela. Niti mi je Grabarić naročito smiješan, niti mi je Križan potresan... najbolji dio su mi pjesme skladatelja Stanislava  Kovačića u odličnoj izvedbi Perice Martinović, Živka Anočića (mogli bismo himnom proglasiti njegovu izvedbu pjesme "J... jogu"), Barbare Nole, Ivane Bolanče i samog Stanislava Kovačića. Oni su  zbilja upečatljivi!

U svojim ulogama zanimljivi su Ksenija Pajić, Sven Medvešek, Dijana Vidušin i Jelena Miholjević, a ne smijemo preskočiti koreografa Matiju Ferlina, autora video projekcija Jasenka Rasola, scenografkinju Tanju Lacko i kostimografkinju Maritu Ćopo.

Ima i jedna baš duhovita scena: kada Inspektor dolazi Mami zbog ispitivanja, ona mu ponudi  čaj i to biljku u teglici. Zadatak za gledatelj/icu: pokušajte to doma učiniti nekom svojem gostu, pa usporedite njegovo ponašanje s onim na kazališnoj pozornici.