Gostovanje Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu s Moliereovim "Uobraženim bolesnikom" u režiji Jagoša Markovića izazvalo je veliko zanimanje publike, budući da se radi o doista reprezentativnom srpskom kazalištu, a i redatelju dobro poznatom u hrvatskoj kazališnoj sredini.
Zamišljen kao satira i ironija, Markovićev redateljski koncept izaziva više sućuti nego poruge prema Arganu. Turobnost zbivanja podvučena je Mahlerovom glazbom, sivim tonovima scenografije prepune praha (Marković) i monokromnim, mahom također sivim kostimima (Bojana Nikitović).
Odabir mladog i zgodnog Dragana Mićanovića za ulogu „boležljivog“ Argana dobro naglašava ironijski odmak. Taj je pristup još istaknutiji izborom Radovana Vujovića za ulogu Arganove prijetvorne supruge Beline: kada se razotkrivaju njezini motivi nad prividno mrtvim Arganom, razobličavanje je i duhovno i tjelesno - maske doslovce padaju... treći član ove zavrzlame je vjerna i razumna sluškinja Toaneta koju vrlo uspjelo interpretira Jelisaveta Sablić: komična bez pretjerivanja, ona je poveznica između razumnog i pretjeranog djelovanja.
Od ostalih glumaca spomenut ću još Bojana Dimitrijevića kao nesuđenog ženika i budućeg liječnika, kojem se gade pacijenti i čije su procjene o bolestima besmislene. Upravo njegovo pretjerano, groteskno ponašanje pokazuje istinsku Moliereovu kritiku liječnika. A kako život piše romane (i humoreske), prava je ironija da je sam Moliere preminuo nakon četvrte reprize svojeg Uobraženog, odnosno Umišljenog bolesnika!