U Muzeju Slavonije u Osijeku postavljena je izložba naslovljena "Osječko" gdje su na duhovit i poučan način obuhvaćeni svi oni duhovni i materijalni elementi koji grad Osijek čine (ili su činili) prepoznatljivim. Odjel posvećen glazbi sadrži, uz nezaobilaznu tamburicu, imena Kuhača, Krežme i drugih važnih glazbenih teoretičara i praktičara, također notni zapis pjesme "Moj Osijek", Branka Mihaljevića. Upravo onog Branka Mihaljevića (1931.-2005.) čija pjesmica "Zeko i potočić" rastužuje naraštaje mališana, ali i razveseljava gledatelje u osječkom kazalištu za djecu, danas nazvanom Dječje kazalište Branko Mihaljević.
Iako već desetljeće mrtav, Branko Mihaljević itekako živi u svijesti Osječana, budući da se njegova trilogija neprekidno igra na pozornici Dječjeg kazališta: "Zeko, zriko i janje" (bez prestanka pola stoljeća), "Božićna priča" i "Vesela avlija", ponovo obnovljena na sam autorov rođendan, 19. siječnja ove godine (85-a obljetnica rođenja).
Popratni materijal u kazališnom predvorju na temelju novinskih članaka prati povijest ove predstave za koju je Branko Mihaljević napisao glazbu i tekst, te je se opisuje kao mjuzikl "Vesela avlija". Prva izvedba u režiji Ivana Baloga i likovnoj zamisli Jaroslave Kolačko bila je 29. travnja 1980., no već 1984. pojavljuje se nova likovna verzija Branka Stojakovića i ta je sačuvana do danas (uz još jednu obnovu 1993).
Članica ansambla i dugogodišnji Pijetao u "Veseloj avliji", Lidija Helajz obnovila je današnju Mihaljević-Balog-Stojaković predstavu, čija je neosporna vrijednost u očuvanju baštine: slavonska ikavica, razne doskočice i narodne mudrosti, izuzetna tamburaška glazba (koristi se snimka Tamburaškog orkestra HRT pod ravnanjem Siniše Leopolda) i zanimljiva likovna rješenja. No današnja gradska djeca možda manje uspijevaju "pohvatati" o čemu se radi i zbog arhaizama i drugačijeg načina života, a pomalo i zbog usporenog tempa predstave. Zato je nužno da ih se za ovu predstavu pripremi kako bi mogli uživati u veselim zgodama domaćih životinja, kako bi prepoznali vrijednosti prošlosti iz koje sami dolaze i kako bi je znali dalje sami njegovati. Ako ne znamo od kuda smo došli, znamo li kamo idemo? I gdje smo sada?