Treća ovosezonska premijera Gradskog kazališta lutaka Rijeka – glazbeno-lutkarsko uprizorenje priče suvremene slovenske književnice Anje Štefan (1969), Bobi i barčica (Bobek in barčica, 2005), izvedena je 18. lipnja 2026. u okviru otvaranja 10. izdanja riječkog festivala namijenjenog djeci, Tobogan – aktivne ferije za djecu, u prostoru tzv. „Kontejneraˮ Dječje kuće u Rijeci.

Priču je sa slovenskog na hrvatski jezik preveo Aljoša Pužar, dramaturgiju i režiju potpisuje Ajda Ross uz asistenciju Serđa Dlačića, autorica vizualnog identiteta predstave je Zala Kalan, skladatelj Janez Dovič, suradnica za scenski pokret Mojca Špik, a oblikovatelj svjetla Sanjin Seršić. U predstavi nastupaju glumci-lutkari riječkog Gradskog kazališta lutaka – Petra Vučković i Lino Brozić.

Predstava Bobi i barčica, opisana u programskom listiću riječima redateljice Ajde Ross, osmišljena je kao lutkarska predstava s dvoje glumaca, šest lutaka i s glazbenom pratnjom harmonike. Izvedena je u formi pripovjednog kazališta, koja uključuje interakciju s dječjom publikom smještenom neposredno uz scenski prostor. Glumci-lutkari nalaze se u scenskom prostoru dok publika ulazi, pri čemu Lino Brozić izvodi tihu glazbu na usnoj harmonici, dok se Petra Vučković igra papirnatom barčicom. Nakon što publika zauzme svoja mjesta u gledalištu, pripovijedanje započinje opisom jezera i prirode uz jezero. Dvoje pripovjedača pritom se koreografiranim pokretima kreće scenskim prostorom dočaravajući jezero, zvjezdano nebo nad jezerom ili huk vjetra, te animirajući papirnatu barčicu koju smještaju na jezero – površinu tvorenu pred publikom izlijevanjem vode kanticom za zalijevanje. Pripovjedači su odjeveni u jednostavne kostime maslinaste boje, kojima se uklapaju u ambijent scenografije. Scenski prostor smješten je u ravnini s gledalištem, a ispunjen je rekvizitima od prirodnih materijala – drva, lišća, slame, platna i spomenute vode.

U predstavi je riječ o dječaku Bobiju koji živi pored jezera i mašta da postane kapetan velikog broda. Pojavom čamca na jezeru Bobi odluči zaploviti njime. Dojmljiv je prizor u kojem Petra Vučković pokretima ruku i ramena dočarava površinu jezera na kojoj se giba Bobijev čamac što ga animira Lino Brozić. Bobiju se postepeno pridružuju antropomorfizirane životinje: Mišica, Žaba, Zec, Lisica i Medvjed – kreirane, kao i Bobi, kao male stolne lutke koje pripovjedači animiraju tijekom izvedbe. Pojavnost ovih likova kao istovrsnih lutaka naglašava njihovu pripadnost sloju priče o Bobijevom zamišljenom putovanju brodićem, za razliku od pripovijedanja glumaca-lutkara, koje priču uokviruje.

Popunjavanje čamca životinjama obilježeno je pjesmom koja se ponavlja uz brojanje likova lutaka koji se nalaze u čamcu, a brojanju se pridružuju djeca iz publike. Problem nastaje kad se družini zaželi priključiti Medvjed koji je prevelik te se čamac razbije, a družina se, animacijom lutaka, nađe na obali jezera. No kako je riječ o priči koja govori o prijateljstvu, Bobi potakne prijatelje da izgrade novi veliki čamac u čemu će svi pomagati. Izgradnju novog čamca prati ritmizirano kazivanje pripovjedača kojima se u tome još jednom pridružuje dječja publika. U konačnici, djeca svojim uzvicima potiču i podizanje velikog bijelog jedra na jarbol novog čamca, a sve je popraćeno dramatičnom, ali i veselom glazbom koju na harmonici vrsno izvodi Lino Brozić.  

Predstava Bobi i barčica Gradskog kazališta lutaka Rijeka postigla je svoj cilj: približiti mlađoj djeci lijepu i poučnu priču na njima primjeren način, postigavši pri tom visok umjetnički doseg u svim stvaralačkim komponentama. Za to je zaslužan cijeli autorski tim, a posebno valja istaknuti Petru Vučković i Lina Brozića koji su se višestruko iskazali u svojim glumačkim ulogama pripovjedača i pjevača odnosno svirača, te kao animatori lutaka.