Gumbekovi dani posvećeni su glumcu Mladenu Crnobrnji Gumbeku (1939.-2000.), a devetnaesto izdanje u Centru za kulturu „Histrionski dom“ (6.-27.3.2026.) počelo je mjuziklom Prvi spoj Austina Winsberga (libreto), Alana Zacharyja i Michaela Weinera (skladatelji i stihotvorci) u režiji Marka Jurage (u dogovoru s Concordi Theatricals LTD; praizvedba je bila u Seattleu 2012, a godinu dana kasnije na Broadwayu). Prilikom prijevoda (Marko Juraga libreto, Lana Blaće stihovi) izvorna imena su promijenjena pa na sastanak u kafić ne dolaze Aaron i Casey nego David (Fran Hercog) i Klara (Bela Grah), a da bih pojednostavila situaciju, neću imenovati ostale likove nego ću ostati na njihovim odnosima prema ovo dvoje: Klarina sestra (Marija Kolb) i Davidov prijatelj (Filip Sever) savjetodavci su u njihovim glavama, a u stvarnosti su prijateljica na telefonu koja je Klarin izgovor za prekid spoja (Filip Sever) i stalno prisutan svevideći i sveznajući konobar (Ivan Đuričić).

Scenografkinja Nikolina Kuzmić dočarala je ugođaj kafića (iako se kasnije otkrije da se poslužuje i hrana) s tipičnim okruglim stolovima i šankom ostavljajući dovoljno prostora za glazbene nastupe (vokalni pedagog Kristina Habuš, korepetitor Ana Dadić). Kostimograf Josip Đerek je sasvim jasno profilirao karaktere pa David odjeven u odijelo „poručuje“ da je pristojan dečko, dok je Klara u lepršavoj kratkoj haljinici i „kožnjaku“ iz nekog drugog okruženja (ona je sklona „lošim dečkima“), a slično se mogu prepoznati i ostali likovi.

Klara i David dolaze na prvi spoj jer su ih „natjerali“ – sretno udana Klarina sestra želi da se i njena sestra skrasi jer joj otkucava „biološki sat“, a Davida prijatelj tjera u novu vezu (nakon što ga je, kako kasnije saznajemo, zaručnica ostavila pred oltarom što je njega, očekivano, prilično pogodilo) i tako se njih dvoje nađu na „aranžiranom“ sastanku od kojeg ne znaju što da očekuju! Razgovori koje vode zadiru u razna područja i iznenađujuće su ozbiljni, a kada „zapnu“ (u strahu kakav će dojam ostaviti), u mislima im pomažu njihovi savjetodavci (sestra i prijatelj koji su ih opteretili mudrim i korisnim savjetima) koje oni tek na pola slušaju. Vrijeme prolazi i njima se čini da nemaju ništa zajedničko (tekst je neobično višeslojan) pa se polako opuštaju (jer spoj očito ne donosi željeni učinak) i oslobođeni nagomilanih pritisaka koje su nesvjesno donijeli na spoj, mirno se razilaze. A onda im dođe „iz guzice u glavu“ i oni hrle jedno drugome u susret.

Mjuzikl, osobito njegovo prvo izvođenje u danoj sredini, krasan je izbor (već sam se divila hrabrosti nezavisne scene), ali se moraju okupiti glumci koji su dobri pjevači (glazba je često snimljena), što je u ovoj izvedbi bilo tek djelomično.              Ivan Đuričić je odavno pokazao da je jednako dobar glumac i pjevač pa je njegov konobar uvjerljivo dorastao svakoj od situacija: čas je opak, čas pun razumijevanja, čas zabavlja, čas podučava, može zapjevati samostalno, a može i skupno – može što hoće i kako hoće jer sve zna. Marija Kolb i Filip Sever trude se „pomoći“ glavnim junacima i u tome su zgodni i zabavni (i zadovoljavajuće raspjevani), a ponovljene izvedbe dat će im dodatnu ležernost. Bela Grah i Fran Hercog su i nastupom i izgledom vrlo uspjelo profilirali svoje likove, ona „razigrana“, a on „uštogljen“, ali njihovi pjevački nastupi nisu bili uvijek na istoj razini što je zaista bilo šteta.

Nadam se da će buduće izvedbe (vrijeme zna biti čudesan pomoćnik) uravnotežiti pjevačke nastupe i pospješiti tempo predstave pa će mjuzikl Prvi spoj imati lijepu budućnost poput njegovih zaljubljenih protagonista.