Gumbekovi dani su festival na kojem se već godinama u Centru za kulturu Histrionski dom mogu gledati komedije i kabareti, predstave u kakvima je glumio Mladen Crnobrnja Gumbek (1939.- 2000.), a iz programa 18. Gumbekovih dana (7.-28.3.2025.) sam izdvojila dvije spomenute predstave.
Francuski glumac, dramatičar i redatelj Tristan Petitgirard (1976.) nagrađen je za svoju komediju Rupture a domicile (Raskid kod kuće) koja je u prijevodu Ivane Ursule Burger i adaptaciji autorskog tima dobila hrvatski naslov Prekid preko veze (puno toga obavljamo „preko veze“), „obojila“ razgovore i dodala neke, samo nama, važne pojave (recimo pjesma Ako me ostaviš skladatelja Đorđa Novkovića i stihotvorca Željka Pavičića u izvedbi Miše Kovača). Poplava internetskih stranica za pronalaženja partnera potaknula je ideju o osnivanju „Agencije za prekid veza“ čiji bi zaposlenik, umjesto osobe koja želi izaći iz veze, obavještavao drugu stranu o prekidu – elegantno i bez stresa (osim za ostavljenu osobu). Principe posla opisuje Eric, vlasnik „firme za savjetovanje“, što Filip Detelić radi izuzetno šarmantno pri čemu s puno takta surađuje s publikom (u čemu je izuzetak jer su glumci u interakciji s publikom često nasrtljivi, nadam se nehotice, pa se gledatelji ne uspijevaju snaći i sudjeluju u predstavi protiv volje).
Dakle, muškarac (Matija Šakoronja) koji se želi riješiti svoje partnerice (Petra Kurtela) naziva Erica i ovaj odlazi kako bi joj rekao ono što je njenom partneru bilo teško: „Gotovo je“. Ne znajući ženin identitet, Eric bezbrižno zvoni na vrata i ostaje zatečen kada mu otvara baš ona žena s kojom je prije sedam godina bio u vezi (ona ni ne sluti svrhu njegovog posjeta) i oni počinju razgovarati. Sasvim neočekivano pridružuje im se njen partner koji se predomislio u vezi prekida i oni se spremaju zajedno večerati. Dok ona posluje u kuhinji, njih dvojica razgovaraju o raznim temama pri čemu Šakoronja pogrešno izgovara riječi oblikujući nebulozne rečenice što u Deteliću izaziva reakcije od zgražanja do smijeha; posljedica Petitgirardovog glumačkog iskustva je ispisivanje rečenica pogodnih za izgovor jer da je ovaj tekst „papirnat“, ma koliko bio komičan, ne bi pobuđivao neobuzdani smijeh u publici.
Originalnom tekstu su se ponekad pridružile privatne dosjetke troje glumaca, ali ipak dovoljno umjerene da ne ometaju zbivanje (ipak malo „štrihanja“ teksta ne bi bilo naodmet). Istinski mamci za ovu predstavu su zabavan tekst i zaigrani glumci (publika hrli vidjeti predstavu), cjelokupni dojam su zaokružili scenografija (Kristijan Popović, oblikovatelj svjetla Martin Miščin), kostimi (Marta Dolenčić) i glazba (Sandro Petrić), a Detelićevo završno nadmetanje s gledateljicom bilo je neočekivano efektno – te je večeri imao puno sreće s odabranim „suradnicima“.
Uvijek me razveseli kada dolaskom na tuđe predstave glumci bodre svoje kolege, a to je posebno dirljivo kada nastupaju bivši i/ili sadašnji polaznici Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka kao što je bilo s predstavom Cabaret crne svinje u kojoj su pjevali i plesali Josip Bišćan, Stjepan Bešlić, Inka Eldan, Ana Lanšćak, Lovro Klepo, Dino Matković, Karla Mitrović, Bruno Osmanagić, Domagoj Pintarić, Lana Ramljak, Gabriela Redžić i Martina Slakoper. U ovom kabaretu nema skečeva niti političkih komentara, nego se pjeva i pleše nakon voditeljeve najave (on povremeno blago aludira na određene društvene pojave), ali kako su svi dovoljno dobri, to postaje samo sebi svrha. Vjerojatno pretjerujem tražeći vezu među odabranim pjesmama (na usnama kabaret, u nogama kolo, a na stolu kruh, mast i aleva paprika) pa budući da nisam našla dramaturšku poveznicu, prepustila sam se odličnim pjevačkim nastupima i plesačkim bravurama. Ne samo u ovoj „nakupini“, kako ih je okrstio voditelj, nego u većini onih koji završavaju osječku Akademiju, vidim svjetlu budućnost našeg kazališta. Teško njima (a i meni) ako sam se prevarila!