Osnovati neovisnu kazališnu grupu je blagodat jer se mogu (ako se mogu) ostvariti vlastite ideje, ali i prokletstvo jer se valja energično angažirati oko nastupa. Hiša otrok in umetnosti iz Ljubljane nastoji slovenska neovisna kazališta lutaka učiniti „vidljivima“ organizirajući festival (u spomenutoj Kući djece i umjetnosti  uz besplatni ulaz) pod nazivom „Vikend neovisnog kazališta lutaka“, a na trećem (26.-29.9.2024.) se moglo vidjeti 12 predstava među kojima i njihova produkcija Priče iz Benečije u režiji Jelene Sitar Cvetko (28.9.).

Narodne priče iz Benečije (granica Slovenije i Italije) zapisala je Ada Tomasetig, Anže Virant bio je dramaturg predstave (također dizajner svjetla), autor scenografije i lutaka Igor Cvetko, skladateljica Urška Cvetko, a izvođači Tea Vidmar i Tines Špik. Životinjski i ljudski likovi (izrada Marjan Kunaver i Lorena Bukovec) nastali su kombinacijom ruke i lutke čime se jasno očitovala veza lutke s lutkarom bez narušavanja izgleda samog lika. Jež i lisica u prvoj priči preko bezazlene epizode (večere) pokazuju da nije uvijek „dobro činiti dobro“ i koliko god je jež primjer dobrog domaćina (vidi Ježurku ježića), a lija lukavice, ovdje se sve preokrenulo. Motiv netrpeljivosti očituje se u priči o trojici braće koja idu šumom (ne zajedno) i susreću vraga od kojeg dobivaju čarobni stol i kokoš (dvojica starijih, pametnijih) i palicu (najmlađi, u pravilu nesposoban). Vlasnik gostionice u kojoj su starija braća odsjela ukrade im stol i kokoš, ali ih  vrati nakon što ga treći brat „uvjeri“ da to nije bilo „pristojno“. Puž želi upoznati svijet i počinje puzati  na vrh visokog drva (naravno da ide  sporo, jaaaaako sporo) za što mu treba puno vremena (mjesec dana), ali kada stigne na vrh, posklizne se i padne. Međutim, želja za znanjem je jača od neuspjeha i on počinje iznova. Iako se podsmješljivo izgovara, izreka „pazi što si želiš, moglo bi ti se ispuniti“ često pokaže da upozorenje nije bilo uzalud, što se može primijeniti na posljednju priču: žena žali što nema djecu i jednog se dana iz graha „rodi“ dijete, pa još jedno, pa još jedno, pa još... I svi viču i stalno nešto žele. Napokon ih ona, umorna od stalne vike i zahtjeva,  sve otjera i – odahne.

Osim što vješto animiraju, Tea Vidmar i Tines Špik odlično sviraju i pjevaju pa se nama od 4+ ova dinamična i vesela  predstava jako svidjela.