Gostovanje Kazališta ABC iz Praga u Zagrebačkom kazalištu mladih (30.4.2024.) s predstavom Bijela bolest Karela Čapeka u režiji Michala Dočkala pokazalo je da postoje relevantni dramski tekstovi koje smo zaboravili. Opus češkog pisca Karela Čapeka (1890.-1938.) vrlo je raznolik, no široj je javnosti možda najpoznatiji po djelima znanstvene fantastike (svakako po izrazu „robot“) i vjerojatno bismo u taj žanr bez okolišanja uvrstili dramu Bijela bolest (1937.) da nedavno nismo iskusili život u uvjetima pandemije. Čapek bijelom bolešću ili gubom naziva bolest koja dolazi iz Kine i čiji su prvi znakovi bijele mrlje na koži, a napada isključivo ljude starije od 45 godina. Mada se svi upinju naći lijek, još ga nema pa je jedini način borbe protiv vrtoglavog širenja zaraze – izolacija.
Slušajući uglednog liječnika, dvorskog savjetnika Sigeliusa (Milan Kačmarčik) kako novinarima opisuje zbivanja tako slična „našoj“ zarazi, ostala sam zatečena Čapekovim predviđanjem (sjetimo se potresnih prizora iz kineskih gradova). U Sigeliusovu kliniku dolazi liječnik Galen (Miroslav Donutil) i nudi pokusno liječenje najsiromašnijih (smještenih u sobi 13) kako bi dokazao da njegov lijek djeluje. Ubrzo se pokazuje da je lijek doista djelotvoran, ali Galen pristaje otkriti njegovu formulu samo ukoliko cijeli svijet prestane ratovati. Naravno da ga nitko ozbiljno ne shvaća i on sa svojim tajanstvenim lijekom odlazi iz klinike i posvećuje se liječenju sirotinje. Jedini tko bi mogao spriječiti rat je moćni Maršal (Miroslav Donutil), no za njega rat znači demonstraciju moći i uzdizanje nacije (lik je inspiriran Hitlerom) pa mu je Galenov prijedlog besmislen. Važan saveznik u Maršalovim ratnim pripremama je tvorničar oružja barun Krueg (Eva Salzmannova) i zato ga Maršal potiče na intenzivnu proizvodnju (prezime Krueg aludira na poznatog industrijalca Kruppa i njemačku riječ za rat – Krieg). Kako bolest ne bira, i Maršal i tvorničar trebaju Galenov lijek, ali ovaj ne odstupa od svojih pacifističkih zahtjeva („pacifistička kuga“). Uz nevelike ali učinkovite promjene u stavu, glasu , gestama i odjeći (Eva Jirkovska) Maršala i Galena glumi isti glumac što cijeloj situaciji daje neočekivanu notu: Galenu lijek služi kao oruđe u ostvarivanju ideja, iako pozitivnih ipak jačih od liječničke etike.
Drama je podijeljena na tri čina prema glavnim sudionicima: Dvorski savjetnik, Barun Krueg i Maršal i u 14 slika koje ocrtavaju atmosferu (počinje s prizorom gubavaca), mišljenje običnih ljudi (razgovor oca i majke, Tomaš Milostny i Milan Kačmarčik o situaciji i „otrovni“ komentari sina i kćeri, Radek Melša i Kristyna Jedličkova, kako je dobro da umiru stariji jer će osloboditi mjesta za mlade), reakcije oboljelih i njihovih najbližih (Krueg mlađi Kryštof Krhovjak) te Galenova pogibija pod nogama svjetine. Zbivanja su smještena unutar crvene „kutije“ pregrađene zastorom čijim se micanjem lako mijenja prostor igre (Dragan Stojčevski), a zbivanja su dopunjena ispisom izgovorenih i pjevanih rečenica (glazba Ivan Acher).
U pogovoru prevoditelja Matije Ivačića (Artikulacije, 2022.) piše o velikom uspjehu („kulturni, društveni i politički događaj od iznimne važnosti“) predstave Bijela bolest u Narodnom kazalištu u Pragu (1937.), a predstava je iste godine postavljena u Sarajevu i Zagrebu (do sredine 1938.), ali potom nestaje s pozornice.
Kazalište ABC pokazalo je zagrebačkoj publici kako se može promišljenom režijom, decentnom glumom i odgovarajućim vizualnim pristupom ostvariti predstava koja će bez zadrške okupirati osjetila te zadugo ostati u sjećanju.