56. PIF: AUK, "KLIKER"
Od klikera do metka
Odličan tekst, odlična animacija, vizualna uvjerljivost i poruka koja ne ostavlja ravnodušnim… Nadam se da će 'oni koji dolaze' uskoro doći
Objavljeno: 22.12.2023. 11:37:00
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Kliker" / Ivan Špoljarec

 

56. PIF (15.-21.9.2023.) u Zagrebu završio je na najbolji mogući način: predstavom Kliker koja je nastala kao završni ispit iz lutkarstva treće godine dodiplomskog studija Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (mentor Tamara Kučinović) pod oznakom Oni koji dolaze (Gabrijela Redžić, Mathilde Vukosavljević, Ana Lanšćak,  Ana Dora Bajto, Dorian Vicić, Fran Hercog, Domagoj Pintarić). Priča (ideja i tekst izvođači i mentori) govori o „štreberu“ Marku (bucmastom dječaku koji nosi očale i hozntregere, a većinu vremena provodi čitajući knjige) kojeg njegovi vršnjaci ugnjetavaju jer ga (ostalima nezamislivo) ne zanima igra klikerima (odnosno zato što je drugačiji). Pokušava se maknuti od njih, ali ga ne puštaju na miru, nego ga gnjave na razne načine: od gađanja klikerima do izravnog nasilja poput polijevanja vodom ili trganja omiljene knjige iz astronomije. Ipak, jedan od dječaka prelazi na Markovu stranu (znakovitog nadimka Pajdo) i pokušava ga podučiti tučnjavi, smatrajući da će tako potaknuti Markovu „hrabrost“. No dolazi do neočekivane promjene koja vodi u tragediju i predstava završava popisom maloljetnih ubojica, od kojih su neki jednom bili dobri dječaci. Dakako, priča ne opravdava ubilački čin već traga za razlozima i pokušava razumjeti povod za njega!

Većina završnih predstava osječkih studenata bavi se važnim osobnim problemima ili aktualnim društvenim fenomenima  pa se niti ova po tome ne razlikuje, a smještaj u svijet lutaka je dodatno zastrašujući. Lutke (Zoe Špehar, mentorica Sheron Pimpi-Steiner) jasno pokazuju obilježja svojih likova, a njihove osjećaje (osim preko govora) dosljedno možemo pratiti kroz promjene intenziteta svjetla i glazbe. Precizna animacija se već toliko„zagubila“ u mnogim profesionalnim predstavama da se uvijek iznova razveselim vidjevši da je to još uvijek „normalno“, i ono što ovi mladi ljudi smatraju razumljivim, u meni izaziva divljenje (nadam se da ih angažman u nekom kazalištu neće „pokvariti“).

Ukratko: odličan tekst, odlična animacija, vizualna uvjerljivost i poruka koja ne ostavlja ravnodušnim… Nadam se da će „oni koji dolaze“ uskoro doći!