Označen kao tvorac moderne hrvatske književnosti, August Šenoa (1838.-1881.) je bio podjednako sklon pisanju romana, feljtona, kazališnih kritika i povjestica, pjesničkih epskih formi nadahnutih poviješću, narodnim pričama i legendama. Čitatelji su uvijek voljeli povjestice zbog zanimljivih priča i jednostavnog stila, a zbog nenametljivo pohranjenih pouka postaju djelom školske lektire i zahvalnim predloškom za kazališne predstave. U koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta Virovitica (24.3. 2023.) povjestica Kugina kuća postavljena je kao neverbalna lutkarska predstava u režiji i adaptaciji Ivana Planinića.
Legenda vezana uz pojavu kuge koja je u prošlosti poharala mjesto Vrbnik na otoku Krku nadahnula je priču o mladoj Jeli koja u selo donosi kugu. Zbog križa koji ga štiti, kuga ne može ući u selo i zato joj treba netko tko će je odnijeti. Jela prvotno odbija („Ja sam, Jelo-kuma kuga / ili gini il' me nosi“), ali kada kuga ponudi alternativu da će poštedjeti sve osim Jeline kuće i malog Jelinog sina ili će pobiti druge a zaobići njezinu kuću, Jela ipak pristane („Nuder, Jelo ne prkosi / U selo me brže nosi / Sve će kuće smrt obredit / Al tvoju hoću štedit“ ) jer kolokvijalno rečeno – bolje oni nego ja.
Mali se Rade bojao ostati sam u kući i otišao je strini u selo tako da je kuga, zajedno sa svima, pokosila i njega („Zaman zoveš i grobara / Zaman popa i zvonara / Od kuge je cijelo / Izginulo selo“). Otkrivši sinovu smrt, Jela optužuje kugu za prevaru, ali joj ova odgovara da je dogovor bio da „preskoči“ Jelinu kuću („Što ti rekla, ne porekla“) i da nije kriva što je sin otišao u selo („Na to smjesta / Kuga nesta“). Nesretna Jela ostaje neutješna i dok se selo nakon nekog vremena naseljava, ona poručuje: „Brata tko zagrebe / Zakopao sebe“.
To je bio Šenoa, a sada pogledajmo što je nastalo na pozornici! Robert Košta je scenografijom postavio tri ključna elementa: Jelinu kuću sa sinovim krevetićem, veliki križ (ispred sela) i selo na hridi, funkcionalno i vizualno vrlo uspjelo. Pri animaciji dobro osmišljene lutke (Darko Petković) kojom je prikazan Rade , glumci-lutkari (Lino Brozić iz Kazališta lutaka Zadar te Silvijo Švast, novi član virovitičkog ansambla) su „nevidljivi“, dakle odjeveni u crno, dok je Ana Cmrečnjak u ulozi majke odjevena u dopadljivu i praktičnu haljinu (Anita Goreta).
Svaki segment iz života majke i sina (glumice i lutke) je vrlo upečatljivo prikazan (mada je sin možda malo prevelik za toliku brigu) što podjednako pripisujem odličnoj animaciji (najmanje dvije, a ako treba i tri osobe za istu lutku; osječka akademija nesumnjivo obrazuje dobre lutkare), brižljivoj glumi, promišljenom oblikovanju zvuka (Luka Gamulin – svaki pokret prati odgovarajući zvuk) i svjetla (Frane Papić), zanimljivoj glazbi (Nikša Marinović) i režijskoj koncepciji.
Čak i u tom, u predstavi najboljem djelu, ima dosta neobičnosti, poput početne i završne pojave harmonikaša (navodno je to narator?) iako je ostala glazba snimljena, ali i nelogičnosti: Rade, pri odlasku strini svoje mjesto u krevetiću nadomješta zamotanim jastukom i odlazi bos (iako je u prijašnjoj sceni obuo cipele), a nije jasna niti simbolika rukavice. Čudno je da nema po toj hladnoći kapu (kao kod Šenoe) i zašto pada snijeg kada bura u Primorju izaziva jači osjet hladnoće – sve to mogu tumačiti jedino „umjetničkom slobodom“.
Nakon ovog uvodnog prikaza, nastupa „sukob“ dobra i zla, odnosno križa i kose (kuge) pri čemu ni izgled simbola (križ povremeno svijetli, a kosi niz sječivo „vise“ neke sablasne forme) ni „animacija predmeta“ nisu najbolje uspjeli, pa osim što djeluje neobično, traje predugo i postaje monotono. Dijalog Jele i kuge osmišljen je svjetlom (Jelina dvojba između krevetića i sela) i djeluje razumljivo, a pomor je dobro prikazan doslovnim rušenjem kuća i cijelog brda. Kako vrijeme prolazi, selo se podiže (dakako doslovno) a Jela i dalje kleči uz krevetić jadikujući.
Među „problemima“ ove predstave je i uporaba glazbe jer, iako je dobra, izgleda kao da ona diktira tempo i radnju, a ne da prati ili podržava priču. Da ne znam o čemu se radi, ne bih znala o čemu se radi – ako razumijete što želim reći?!