Počela bih s izvrsnom koreografkinjom i plesačicom Matejom Bilosnić (Zadarski plesni ansambl) s multimedijalnom predstavom Klown (glazba, tekst, kostimi Matea Bilosnić / Meteo, scenografija Josip Kresović / Naonar) koju sam prvi put vidjela kao dio  triptiha Ab ovo (Monoplay 2020., Zadar) i koja mi se sada čini čvršćom i uvjerljivijom, kako emotivno tako i izvedbeno (Loža, 22.7.). Budući da  klaun u našoj kulturi ima status „neozbiljnog“  stvora koji o svemu smije slobodno govoriti, Bilosnić to koristi na pametan i dopadljiv način, ne prezajući od suvremenih tekovina.

Prije njezinog nastupa mogli smo vidjeti skupinu „Fubunation“ koju su Rhys Dennis i Waddah Sinada osnovali 2017. godine u Londonu „sa željom da pridonesu crnačkoj kulturi kroz veću vidljivost i sudjelovanje plesača crnaca u predstavama suvremenog plesa“ (navod iz programa), zbog čega su osmislili (koncept, koreografija, izvedba) predstavu Ruševine (kaštel Grimani). Uz ritmičnu mada ponekad malo napornu zvučnu kulisu (Sam Nunez) i dobro dizajnirano svjetlo (Jonathan Samuels), njih dvojica „dekonstruiraju svoju unutarnju borbu za premoć i nalaze ravnotežu između sukoba, ranjivosti i međuovisnosti“.

Publici se, sigurna sam, najviše svidjela predstava U iščekivanju Jamesa B. koreografkinje Helene Taddei Lawson u izvedbi Cie Art Mouv (grupe  koju je 1999. osnovala  i u kojoj sama pleše) jer osim što su mogli uživati u bravuroznom plesu, i sami su bili pozvani da zaplešu unutar predstave i da se pridruže njezinom „nastavka“ (Trg, 23.7.). Ne sjećam se da sam ikada svjedočila takvoj kontroli plesača nad vlastitim  tijelom: od „nezavisnog“ kretanja svakog dijela tijela do potpune „blokade“ kretanja.

Budući da se predstava odvija gotovo frenetično, teško se razdvajaju komponente (Tommy Lawson – zvuk, Anouar Benali – svjetlo) pa se u cjelinu stapaju ples i rap izvedba (James Delleck), glazba (Brown, Jackson, Bee Gees…) i drugi vidovi komunikacija… Meni je ipak najfascinantnija bila spoznaja da se ne radi o  mladim ljudima, ali da njihova tijela „odbijaju“ sudjelovati u protoku vremena – kao da sam ušla u vremeplov koji me odvezao u prošlost do nekog kluba gdje se odvija „luda“ zabava na koju smo svi dobrodošli. Predstava koja nikada ne završava jer svi odlaze kući plešući: zato što više drugačije ne mogu i ne znaju.