Dvogodišnji projekt inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi u inkluzivnom radu s osobama s invaliditetom #inkluLAB u Centru za kulturu Trešnjevka bio je okrunjen predstavom Potraga za vremenom (21.5.2022.) koju su izveli korisnici Udruge za podršku osobama s intelektualnim oštećenjima („Vjeverice“). Tekst o putovanju koji poduzimaju Zemljanin Đuro (Vedran Vranar) i princeza Kazaljčica (Nataša Tisanić) s planeta Pješčanih satova od njegovog do njezinog planeta, smislili su sami izvođači uz pomoć glumca Kristijana Ugrine, redatelja Lovre Krsnika i asistenta Roka Ševerdije.
Do susreta između ostarjelog Đure u invalidskim kolicima koji „pazi i mazi“ svoje biljke i ambiciozne princeze došlo je zbog kvara njezinog svemirskog broda. Nakon što Đuro uspije popraviti brod, zahvalna princeza ga povede na svoj planet gdje će se on pomladiti i prohodati. Zbog stalnih kvarova, brod mora slijetati na usputne planete (Safarija, Srca, Bubnjeva, Mode) gdje dvoje putnika susreće neobične stanovnike (Božica Simatović, Mia Sertić, Samia Zaydan, Evica Perković).
Planetarni obilazak pomalo nalikuje putovanju iz pripovijesti o Malom princu, pri čemu predanost i nesputanosti izvođača u predstavu unosi određenu djetinju naivnost. Razlike među stanovnicima pojedinog planeta ostvaruju se jednostavnim preodijevanjima, promjenom hoda i držanja tijela. Suprotno od profesionalnih glumaca, ovi naši reagiraju neposredno pa kada zaborave tekst izravno traže pomoć od šaptača (Ugrina), kada pogriješe u izvedbi, bez krzmanja ponove scenu, a ako im u žaru igre padne neki rekvizit, spretno ga uklone da ih ne bi ometao.
Zahvaljujući prostodušnosti i neospornom šarmu, takvo ponašanje ne djeluje kao izvedbena greška, nego kao prirodna reakcija jer oni, za razliku od profesionalaca, ne pokušavaju svoje greške „zabašuriti“ (ionako svi vidimo kada se glumac u predstavi „bori“ s tekstom i čujemo šaptača, te strepimo neće li se spotaknuti o rekvizit; ne branim pogreške na pozornici nego upućujem na činjenicu da ih publika vidi). Nakon neobičnih susreta sa stanovnicima usputnih planeta, Đuro i Kazaljčica stižu na njezin planet gdje on postaje mlad (domišljata zamjena Vranara i Ševerdije), ali kada shvati da će se morati lišiti uzgajanja biljaka, odlučuje se vratiti kući (poput završetka u priči Šuma Striborova).
Predstava Potraga za vremenom nedvojbeno dokazuje da su na planetu Kazalište svi dobrodošli i da za sve ima dovoljno mjesta. „Osobe s intelektualnim oštećenjima“ svojim nam, u suštini bezazlenim nastupom poručuju, da su im dostupna prostranstva mašte i da je nad njima gravitacija nemoćna.