Kazalište „Hotel Bulić“ nema vlastiti krov, ali ima svoju osebujnu poetiku i estetiku koja rezultira repertoarom izvan utabanih staza. Takav bih pristup radno nazvala „klasično i nepoznato“ jer je, na primjer, za prikaz tragične sudbine kralja Edipa odabrana Senekina, a ne poznatija Sofoklova tragedija. Također se iz riznice engleskih povijesnih drama nije izabrala niti jedna Shakespeareaova nego se posegnulo za dramom Eduard Drugi njegovog prethodnika Christophera Marlowea (1564.- 1593.).
Prva hrvatska izvedba ove drame u režiji Senke Bulić rezultat je adaptacije i dramatizacije Vesne Đikanović prema prijevodu Mate Marasa (KUC Travno, 17.1.2022.). Početna scena je naznaka svih daljnjih zbivanja, a prikazuje gotovo praznu pozornicu poda prekrivenog svjetlucavim papirićima na kojoj praćeni glazbom (Tomislav Ćurković) plešu neki likovi pomalo bizarno odjeveni (Oliver Jularić) izranjajući i uranjajući u dim i jako svjetlo (Tomislav Maglečić).
Središnja tema ove drame je sukob između kralja Eduarda II. i engleskih plemića koji ne odobravaju kraljevu bliskost s francuskim plemićem Piersom Gavestonom. Njihovo nezadovoljstvo nije uzrokovala sama priroda kraljevog odnosa, nego bojazan da će Gavestonova prisutnost izazvati pogrešne kraljeve političke i gospodarske odluke. Sadržaj drame pokazuje da je Marlowea zanimao Gavestonov boravak na engleskom dvoru, vladanje Eduarda II. od Gavestonove (1312.) do vlastite smrti (1327.) i početak vladavine kralja Eduarda III.
Adaptacijom su sačuvani ključni likovi tako da se predstava skoncentrirala na odnose između kralja Eduarda II. (Jure Radnić) i ljudi koji zauzimaju presudno mjesto u njegovom osobnom ili javnom životu, poput omiljenog Gavestona (Marko Braić) i zanemarene supruge Izabele (Ines Tričković), pristalice Spensera (Marinko Leš) i protivnika Mortimera (Paško Vukasović) i Lancastera (Lovro Ivanković) te biskupa koji se protivio Gavestonovu boravku na dvoru odnosno Eduardovog tamničara (Dušan Gojić).
Odavno znam da Senka Bulić ne robuje stereotipima, ali me pomalo zbunila odabravši pjevačicu Ines Tričković za ulogu kraljice Izabele. Potpuno marginalizirana u prvim bračnim godinama, Izabela od Francuske je uz potporu svojeg ljubavnika Mortimera izrasla u moćnu i spretnu kraljicu, što je Tričković superiorno dočarala zahvaljujući svojoj zanimljivoj pojavnost i fantastičnom pjevanju.
Izuzetno me se ugodno dojmio Marko Braić kao šarmantni i koristoljubivi Gaveston čije se djelovanje jasno ocrtava unutar političkih previranja punog spletki i nasilja. Glumački veteran Dušan Gojić svojom je mirnoćom činio protutežu kovitlacu zbivanja, mada je jasno da su likovi (biskup i Lightborn) koje glumi presudni za daljnja zbivanja. Dijete koje se tijekom predstave neprestance uokolo pojavljivalo, u posljednjoj se sceni očitovalo kao kralj Eduard III (Eva Zlovolić) pa ne mogu prešutjeti da su i o njemu napisane drame…
Predstava Eduard Drugi nije mi bila bliska u svakom trenu, ali me nagnala na daljnja čitanja o povijesti i kazalištu. Ukratko, nije me ostavila ravnodušnom.