Čuvena balada Hasanaginica počinje stihovima Što se bijeli u gori zelenoj i upravo je to naslov predstave u dramaturškoj obradi i režiji Sadike Kahrimanović nastala koprodukcijom Teatra kabare Tuzla, Studentske scene ADU Tuzla i Art centra Ankata koja je gostovala u programu 12. Ljetnih večeri Teatra Exit (F22, 16.7.2021.).

Ljepotom stihova i prikazom intimnog ženskog svijeta nasuprot društvenih normi Hasanaginica je odavno izazvala  pozornost književnih velikana poput Fabrisa, Goethea i Puškina, ne ostavljajući ravnodušnim ni takozvane obične ljubitelje književnosti. Iako u baladi ima nekoliko važnih likova, ipak je ključni odnos između junačkog Hasan-age i njegove hanume pa je i ova predstava svedena na dva lika (duodrama) koje interpretiraju Sadika Kahrimanović i Ermin Avdić.

Glavni problem u drami jest različiti socijalni položaj žene i muškarca: Hasanaginica ne posjećuje ranjenog supruga jer se stidi prolaska kroz vojni logor (što nije problem za njegove majku i sestru) bojeći se da bi ju ismijali („ukaljali joj obraz“). Iako je aga (valjda) svjestan njezinih razloga, zbog povrijeđene taštine joj poručuje da ga ne čeka (iako imaju petero djece i uzajamno su si skloni) i njezin ju brat odvodi roditeljskoj kući. Budući da pripada uglednoj obitelji,  brat joj ubrzo nalazi ženika (imotskog kadiju), iako se ona ne želi ponovo udati. Na putu prema novom domu, ona u svadbenoj povorci prolazi pokraj Hasan-aginog dvora gdje se oprašta s djecom, no kada joj bivši muž predbaci da je „srca kamenoga“ (jer ostavlja djecu!), ona umire od žalosti.

Podcjenjivački odnos prema ženama nije tek odlika prošlih vremena pa Kahrimanović kroz analizu Hasanaginice komentira društveni položaj žena od biblijskih vremena (Eva) preko srednjeg vijeka do dvadesetog stoljeća. Ona bez kompromisa komentira stihove balade, pa na primjer prilično  vulgarno iznosi aginu misao o nedolasku žene u šator: „Je..š ljubav ako nije vrijedna šest sati jahanja“. Naime, aga je isključiv i nije dorastao razmišljanju na ženin način jer je samo njegova pozicija relevantna.

Predstava Što se bijeli u gori zelenoj? nije samo oda izuzetnom pjesničkom djelu, već pametna analiza društvenog položaja žena i ukazivanje na jednu od uloga kazališnog čina, a to je potreba da se „o nepravdi govori na glas“.