U multimedijskoj plesnoj predstavi pod nazivom „Clima“ (Klima) plesačica Martina Granić, prema najavi, propituje klimatske promjene i njihove utjecaje na čovjeka (Zagrebački plesni centar, 11.2.2021.). Skladatelj u ovoj predstavi je Aldo Orlić, oblikovatelj svjetla Marino Frankola, a  pripovjedačica Mirta Polanović. Najupečatljiviji dio predstave jesu izuzetne snimke drastičnih prirodnih promjena na filmu Timyja Šareca.

Prvi dio predstave ispunjen je energičnim plesnim pokretima i  bučnom glazbom, a ta zbivanja na pozornici praćena su  dramatičnim snimkama rušenja ledenjaka ili popucalog pustinjskog tla. U drugom djelu predstave naslućuje se smirivanje, što se očituje u suzdržanosti koreografije i idiličnim krajolicima protkanim ptičjim cvrkutom.

Film je nesumnjivo upečatljiv, ali je veza između njega i plesa prilično nejasna. Ukoliko se već poseže za različitim izražajnim sredstvima u prikazu neke ideje ili emocije, meni se čini prirodnim da se uzajamno prate ili zbog začudnosti, potiru. Ovdje nisam uočila povezanost vizualnog i kinetičkog elementa predstave, a ponajmanje vezu izvedbe s klimatskim promjenama. Uzalud sam tragala za autoričinim osobnim pogledom, osjećajem ili komentarom.