Posljednjeg dana Festivala sola Monoplay (19.-23.8.2019.) u Kazalištu lutaka Zadar nastupio je glumac Marco Cavalcoli u predstavi „Him“. On je od 1997. član kazališne skupine „Fanny and Alexander“ (naslov filma Ingmara Bergmana iz 1982.) koju su 1992. u talijanskoj „prijestolnici mozaika“ Ravenni osnovali dramaturginja Chiara Lagani i redatelj Luigi de Angelis (u tim su svojstvima bili pri produkciji spomenute predstave).

Predstava „Him“ djeluje naoko bezazleno jer pratimo projekciju kultnog filma za djecu „Čarobnjak iz Oza“ (1939.) redatelja Victora Fleminga (iste je godine snimio film „Zameo ih vjetar“) na velikom platnu ispred kojeg vidimo niskog čovjeka s brčićima i uredno začešljanom frizurom. Budući da se film vrti bez zvuka, muškarac sinkronizira sve likove iz spomenutog filma koliko mu to dopuštaju njegove mogućnosti (pjeva poput djevojčice pjesmu „Iznad duge“, ispušta životinjske zvukove, oponaša opaku vješticu i prevarantskog čarobnjaka…). No, njegova pojava djeluje pomalo zabrinjavajuće kada uočimo da on kleči ispred ekrana i frapantno nalikuje na Adolfa Hitlera.

Kada se nekom liku pridruži karakterističan izgled spomenutog zločinca, onda je to očito – poruka. Poput mnogih diktatora i Hitler je u filmu vidio izvanredno propagandno sredstvo pa dokidanje originalnog zvuka u filmu i nametanje vlastite „sinkronizacije“ upućuje na težnju manipulaciji odnosno moći. Nudeći svoj glas u zamjenu za originalnu zvučnu kulisu (riječi i glazbu) „him“ nudi drugačiju stvarnost i novu istinu. S jedne strane djeluje komično dok gledamo pojedini filmski lik i slušamo pripadajući, iznova kreiran glas. Nasuprot tome, ne možemo zanemariti spoznaju o potencijalnoj manipulaciji. U kazalištu je cijela situacija  naoko bezazlena igra jer nam od Cavalcolija ne prijeti nikakva opasnost. Međutim,  prelije li se  jednog dana ta zaigranost  preko kazališne rampe i postane zbilja, teško ćemo se od nje obraniti.

Vrlo je zanimljivo nakon dugo vremena gledati film uz koji smo odrastali i mala je vjerojatnost da smo ga opet gledali nakon dječje dobi (osim ako nismo bili prisiljeni iz profesionalnih ili obiteljskih razloga). Dok smo ga nekada gledali srcem i prihvaćali sve bajkovite nelogičnosti, odjednom se, najviše zbog fantastične interpretacije Marca Cavalcolija, pojavljuju komični učinci. Spoj izvanredne kazališne glume i projekcije kultnog filma odjednom otvara neke prilično neočekivane vidike. Čarolija može biti podjednako opasna za začaranog i za čarobnjaka.