Ljudi se jako rado svađaju oko imena i brojeva, no kada je u pitanju istarski gradić čije je ime potaknuto opatijom i crkvom posvećenima svetom Vincentu, svatko ga izgovara kako želi, Svetvinčenat (kako je službeno) ili Savičenta (kako piše na udaljenoj željezničkoj stanici), jer je glavno da se nekako stigne do njega. Osim što može uživati u ljupkom središnjem trgu sa cisternom, posjetitelj ima prilike zaviriti u gradsku ložu, župnu crkvu s renesansnom trolisnom fasadom ili u mletački kaštel obitelji Grimani, čime je ophodnja uglavnom završena (osim za ljubitelje fresaka, jer su oslikane  crkve malo izvan središta).

Ali od 2000. godine posjetitelje (među kojima je zavidan broj samih mještana) u drugoj polovici srpnja ovamo vabi Festival plesa i neverbalnog kazališta. Ovogodišnji, jubilarni, dvadeseti Festival trajao je od 18.-21.7.2019. i uz prostore na koje su gledatelji navikli, poput Place, Lože, Kaštela ili Mediteranskog plesnog centra, pojavili su se dodatni gradski slikoviti zakuci za glazbena i izložbena događanja (Plejs).

Svake večeri mogle su se vidjeti barem dvije predstave, a na mene su najveći utisak ostavile one čija je poveznica mađarski plesač i koreograf Ferenc Feher. Predstava nazvana „Dizalo“ („Elevator – boys will be boys“) u kaštelu Grimani (19.7.2019.) nastala je suradnjom Fehera i „M studija“ iz rumunjskog grada Sfantu Gheorghe.

U ovoj inteligentnoj, šarmantnoj i vrlo zahtjevnoj predstavi nastupili su Attila Veres Nagy, Laszlo Szekrenyes i Zoltan Deak odjeveni „po propisu“ za rad u uredu i pomno pazeći da ne prekorače granice skučenog prostora „dizala“ (pravokutna nevelika ploha na podu). Iz vlastitog iskustva znamo kako dizalo svojom mogućnošću nepredviđenih dodira može izazvati nelagodu pa je tim zanimljivije promatrati našu trojicu momaka. Njihove reakcije se mijenjaju od nezainteresiranosti do agresije, sve u brzom tempu potaknutom glazbom (Ferenc Feher) i uz vrlo složenu koreografiju, čijoj slikovitosti  doprinosi svjetlo (Szabo Huba) umnažajući sjene. Brzo, dinamično, precizno i smisleno plesači stvaraju vlastiti  emotivni prostor tjelesnosti, neprestance preblizu i zato na oprezu.

Predstava „Stanica“ na Trgu (21.7.2019.)  predstavila je Fehera i kao izvođača (uz koreografiju i glazbu) pa smo mogli pratiti furioznu, maštovitu i pomalo ekstravagantnu izvedbu u suradnji s partnerom Davidom Mikom. Ono što je meni osobno novo i drugačije u Feherovoj koreografiji  u odnosu na viđene, jest određena nepredvidljivost i nekonvencionalnost: jasno je meni da je sve proračunato i razrađeno do detalja, ali neobičnim rješenjima on u meni pobuđuje radosno  očekivanje… Ne da se dogodi nešto nepredviđeno u lošem smislu riječi, već nešto što bi me uvjerilo da čarolija može zbuniti i nadvladati tjelesno! Jer ne samo svojim pomalo egzotičnim izgledom, već sigurnošću pokreta i dojmom da točno zna što radi, Feher je za mene postao drugo ime za vrhunski plesni užitak.