Talijanski lutkar Fabrizio Montecchi (1960.) pripada među najvrsnije stvaratelje na području kazališta sjena, a njegovo je djelovanje vezano uz Kazalište „Gioco Vita“ iz Piacenze. Međutim, Montecchi također puno putuje, održavajući radionice o tehnici kazališta sjena, a u planu ima posjetiti Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku. Prema njegovim riječima, jednom godišnje napravi predstavu izvan matičnog kazališta pa u skladu s tim možemo zaključiti da je za ovu godinu taj dio njegova rada okončan, budući da je nedavno završio predstavu „Jakov Neustrašivi“u Kazalištu lutaka u Zadru (7.3.2019.).

Uz režiju i dramatizaciju, Montecchi je autor scenografije, crteže i lutke napravila je Agnese Mvuyekure Meroni dok je  kostimografkinja Anita Goreta. Glazba Igora Karlića laganim tempom i bogatim zvukom podsjeća na klasičnu glazbu, što je u skladu s temom priče o Jakovu i njegovom odnosu prema smrt. Montecchi  za svoje predstava namijenjene djeci rado uzima takozvane tabu teme poput smrti ili depresije (na repertoaru Kazališta lutaka u Ljubljani).

Predstava o Jakovu Neustrašivom inspirirana je pričom Tima Bowleya „Jack i smrt“ uzetoj iz britanskog folklora, a nastoji predočiti  smrt kao prirodnu saveznicu života („dvije strane iste medalje“). Naime, kada se Jakovljeva baka razboli, on susretne čudnu spodobu koja ga upita za put njegovoj kući. On shvaća da je to smrt koja dolazi po njegovu baku, pa je   nadmudri i zatvori u vrč. Baka se doduše oporavi, ali se potpuno poremeti prirodni tok zbivanja: ne može se više usmrtiti niti jedna životinja niti ubrati biljka pa ljudi počinju gladovat. Osim toga pojavi se razna gamad i boleštine pa postaje jasno da se nešto ozbiljno poremetilo. Baka od Jakova napokon saznaje što je učinio sa smrću, pa mu objasni da je ovakav život mučenje za nju i sve druge. Iako nesretan zbog bake, Jakov ipak prihvaća objašnjenje da života nema bez smrti , otvara vrč i ponovo se uspostavlja prirodni poredak.

Budući da su čak i vrlo mala djeca povremeno suočena sa smrću svojih bliskih, ideja da im se na prikladan način približi životni ciklus nije zastrašivanje nego podučavanja. Kazalište sjena odlikuje se fluidnom prisutnošću likova, pa tako ispričane priče vjerojatno su manje strašne od onih putem trodimenzionalnih lutaka. Dominik Karakašić i Vjera Vidov odlično su se snašli u ovoj tehnici i prema svemu sudeći, nikakav im problem ne predstavlja animacija čak u najnespretnijim položajima, recimo ležeći na podu. Budući da tehnika kazališta sjena zahtijeva disciplinu i preciznost, pravodobne reakcije (na primjer dok jedan animira, drugi govori) i usklađenost, valja reći da su oni to nesumnjivo izvrsno savladali. Tim više što se radnja odvija na nekoliko ekrana.

Predstava „Jakov Neustrašivi“ tehnikom i temom popunjava prazninu u domaćim lutkarskim predstavama za djecu, jer izbjegavanje razgovora o teškim temama ne znači te teme poništiti. Iako učiteljice i odgajateljice ne vole predstave koje se bave mučnim i neveselim temama, bila bi im dužnost da se pojačano angažiraju upravo oko tih tema. Osobito ako imaju na raspolaganju pametnu i senzibilno osmišljenu predstavu poput Montecchijevog  „Jakova Neustrašivog“. E, ali valja raditi!