Očarana pričama zagrebačke kazališne skupine Poco loco, kao i japanskim pripovjedačkim kazalištem kamišibaj (omiljenom u Sloveniji, a zahvaljujući Kazalištu lutaka iz Rijeke ušlo je i u hrvatski kazališni prostor), nestrpljivo sam čekala nastup Kazališta lutaka Pupilla iz Lendave (25.8.2018.) i CTA (Centro Teatro Animazione) iz talijanskog grada Gorizia (26.8.2018.) u sklopu 29. međunarodnog festivala kazališta lutaka »Poletni lutkovni pristan« u Mariboru.
U obje predstave lutkara iz Lendave, »Nasmijanoj jabuci« i »Peršinki« (Petrosinella), presudne uloge imaju Sabina Šinko, redateljica i autorica likovne komponente predstava, skladatelj Filip Gal, tehnolog Milan Gal te izvođačica Petra Kavaš.
»Nasmijana jabuka« govori o kraljevstvu nezadovoljnih ljudi (Kavaš je podijelila publiku u tri grupe, kako bi svaka od njih na drugačiji način izražavala nezadovoljstvo, što je u danom trenutku djelovalo vrlo autentično) i jedini način da se ljudi ponovo počnu smijati jest prisustvo nasmijane jabuke. Najmlađa od tri kraljeve kćeri odlučuje se udati za onoga tko donese takvu jabuku. I nakon nekoliko dana, dolazi prasac i donosi jabuku, tražeći princezu da održi riječ… ona plačući pristane, prasac se pretvori u zgodnog momka i svi se opet počinju smijati (ponovo uloga publike), a uzvanici na svadbi dobiju komad nasmijane jabuke (najmlađi gledatelji). Likovi su plošni, oblikovani iz kartona i Petra Kavaš njima vrlo vješto manipulira, stvarajući dinamičnu i zanimljivu priču.
Zbivanja vezana uz djevojčicu Peršinku, čija je majka pohlepno jela peršin, kradući ga iz vještičjeg vrta, te neoprezno obećala vješticama prepustiti svoju kćer, Petra Kavaš pripovjeda kao vlastiti događaj: grleći teglu s peršinom prikazuje očaranost tom biljkom doslovce ju proždirući… Kada su se dočepale djevojčice, vještice joj zadaju različite zadatke kako bi nastradala, ali ona sve vješto obavi zahvaljujući vješcu Memeu, koji za uzvrat traži poljubac. Međutim, Peršinka ga svaki puta odbije, što se njemu svidi, jer u njoj prepoznaje srčanu osobu (ipak ga poljubi na kraju, kada ga više ne treba, učinivši to iz zahvalnosti i prijateljstva/ljubavi). Iako lutke vise na koncu (vještice doslovce), ipak se ne radi o marionetskoj animaciji, nego više o ilustraciji, što naročito dolazi do izražaja u seriji plošnih likova kojima Peršinka pomaže u njihovim nedaćama (oni joj uzvraćaju u borbi protiv vještice). Iako se u predstavi »Peršinka« koriste različite lutke, izvedba je više srčana nego vješta, no vjerujem da će to igranjem nadoknaditi.
Predstava »Patkica Olivija ide u svijet« (ili »Zabava s Olivijom« kako bi glasio prijevod naslova »A spasso con Olivia« u produkciji CTA) u režiji Jelene Sitar Cvetko, scenografskom oblikovanju Marie de Fornasari i izvedbi Urške Cvetko temelji se na liku i motivima poznatog talijanskog ilustratora, filmskog animatora i strip crtača Francesca Tullia Altana (1942.).
Olivija otvara kutije s darovima i u svakoj od njih nalazi nešto čime stvara vlastiti svijet ili nauči nešto novo. Njezin partner je mrzovoljni žabac s kojim dijeli različite spoznaje: divi se ruži, jede med, upoznaje podmorje, gradi kuću od pijeska – sve to uz pomoć još jednog važnog člana družine, a to je Urška. Lutka Olivije je kompaktna i statična, za razliku od žapca, koji je najdinamičniji i najupečatljiviji lik ove priče (sjajna promjena glasa, dinamični pokreti, zaokružen karakter). U izvedbi su dopadljivi gradnja travnjaka, Olivijino učenje hodanja, animacija predmeta i šarm izvođačice. Međutim, sama priča je niz nepovezanih epizoda, premalo je glasovnih promjena u osmišljavanju pojedinog lika (posebice se slabo razlikuju Olivia i Urška), presporo je, pretiho i predugo, što jako maloljetnu publiku (od 1.5 godina) brzo čini nemirnom. Neka cijela priča bude dinamičnija, glasnija i kraća: ja ću prva za Olivijom u svijet!