Nekada smo znali pomiješati zbivanja u snu s onima u budnom stanju pa smo se pitali što je realnost, a što san. U današnje vrijeme počelo se govoriti o virtualnoj stvarnosti pa budući da virtualan znači izmišljen, nestvaran, spomenuti spoj  postaje oksimoron odnosno „stilistička figura koja u sebi objedinjuje dva proturječna pojma“. Prava opčinjenost video igricama (sjajna trilogija književnika Andersa de la Motte – „Igra“, „Mamac“ i Plijen“ prikazuje opsjednutost koja se rađa i poprima dijagnozu ovisničke bolesti) počela je „izvlačiti“, posebice mlade ljude, iz svakodnevice, nudeći im posebna uzbuđenja. Svojedobno sam se začudila pitanju jedne mlade osobe o tome zašto putujem jer sve imam na internetu... kada sam joj počela govoriti o dodiru, okusu i mirisu, nisam naišla ni na kakvo razumijevanje – njoj je bilo dovoljno što vidi!

Pojam „Escape Room“ podrazumijeva igru u kojoj dva ili više igrača, rješavanjem različitih zavrzlama, zagonetki i problema, nastoje izaći (pobjeći) iz „zaključane“ sobe – osim vlastite  nesposobnosti veliki protivnik ovom poduhvatu jest i slaba (low) baterija. Potaknute popularnošću ovakvih igrica, koreografkinja i redateljica Natalija Manojlović i dramaturginja Ivana Đula došle su na ideju da u Zagrebačkom pesnom centru postave  predstavu „Esc Room“ namijenjenu upravo populaciji zaluđenoj igricama (20.6.2018., osvrt na izvedbu dan ranije).

Na glazbu Gordana Tudora, uz video Nike Pećarina i svjetlo Marina Frankole, u kostimima Ane Fucijaš s jednakim plavim (ne blond) perikama zaplesale su Andreja Jandrić, Sintija Kučić i Petra Valentić (Zagrebački plesni ansambl) priču o  granici između privida i stvarnosti. Već sam početak predstave jest zamka za gledatelje – navikli gledati izvođače i njihovu istovremenu snimku na zaslonu, pomišljamo kako se radi o tom postupku. No ubrzo postaje jasno da su izvođačice i njihovi snimljeni likovi nezavisni i da međusobna komunikacija jest vješto koerografirana sinkronost. Fizička sličnost izvođačica temelji se, osim na istovjetnoj odjeći, prvenstveno na naglašenim perikama, čime se stvara privid jedne osobe u „borbi“ s problemima izlaska iz sobe.

Bogata i duhovita koreografija, odličan video, sjajna glazba, suvisla priča i izvrsne plesačice čine „Esc Room“ uzbudljivom i zanimljivom predstavom kojoj želim puno izvedbi (i da barem nekoga vrate u običnu stvarnost – nije moguće izmaštati išta  zanosnije, šašavije, ili napetije od svijeta oko nas).