Učilište Zagrebačkog kazališta mladih u svojim različitim studijima okuplja oko, kako piše, 1500 djece i mladih pa vjerojatno nije bio problem naći 25 dječaka i momaka koji bi u dvije postave igrali u predstavi „Junaci Pavlove ulice“ u režiji Lee Anastazije Flegar (6.4.2018., osvrt na drugu postavu 8.4.2018.).
Dobro poznati roman mađarskog književnika Ferenca Molnara (1878.-1952.) o dvije grupe dječaka koje se nadmeću oko praznog gradilišta („grunda“) koji im služi za igru, strukturiran je kao „pravi“ ratni roman – dvije zaraćene strane s oružjem i zastavama, vođama i vojnim činovima, izdajicama i hrabrim, beskompromisnim pojedincima... Prisjećajući se sadržaja ponovnim čitanjem („Dječaci Pavlove ulice“, prijevod Neven Ušumović) zapravo sam zadovoljna dramatizacijom Nikoline Rafaj jer je zadržala sve relevantno i u dijaloge uključila temeljni sadržaj (pobjegao mi je smiješak na repliku „svi za grund, grund za ništa“).
Očekivanom odjećom (Marta Žegura) prepoznajemo podjelu na crvenokošuljaše i one iz Pavlove ulice, domišljata i jednostavna scenografija (kao uvijek izvrsna Marta Crnobrnja) preobražava prostor iz školske učionice u grund odnosno Botanički vrt, a glazba Milorada Stranića je odlična. Međutim, pretjerano stilizirano oblikovanje scenskog pokreta Nikoline Medak pretvorilo je ovu predstavu u nepotrebno koreografiranu izvedbu – umjesto da gledam zdrave i vesele dečke koji se prirodno kreću i ponašaju, imam dojam da sam u kabinetu automata...
Šteta, jer se radi o potencijalno vrlo zgodnoj izvedbi pa kako dečki nisu nimalo krivi za takav pristup, evo njihova popisa na drugoj izvedbi: Antun Antolović (uvjerljiv Boka), Branimir Bobinac (odlični Nemecsek), Dominik Rački, Jona Vrček, Jackson Matthew McConell, Jan Rešetnik, Marko Kajić, Jean Beneta, Lav Novosel (opasni i pravedni Feri Ats), Valent Majta, Fran Pavić i Antonio Gilja.