Kazališna družina „Pinklec“ iz Čakovca svojim je predstavama njegovala „razbarušenost“ i nekonvencionalnost, što je znalo biti odlično, ali i... Njihova najnovija predstava pod nazivom „Do viđenja“ (Centar za kulturu Čakovec, 8.4.2018., osvrt na izvedbu 15.4.2018.) lutkarska je predstava u režiji Romana Bogdana, oslanja se na slikovnicu Marianne Dubuc „Lav i ptica“ i namijenjena je onima od četiri godine i malo više (to sam ja).

Zbog intimnosti i komornosti scene i lutaka (Lidija Matulin) publika i izvođači su na pozornici i upravo ta blizina rađa određenu bliskost: priča o prijateljstvu lava i ptičice postaje naša osobna priča o prijateljstvu. Uglavnom, u jesen kada ptice selice napuštaju dotadašnje krajeve, lav nalazi ptičicu slomljenog krila i udomljuje ju. Prolaze zajedno jesen i zimu (sanjkaju se, kližu), obrađuju vrt u proljeće... ali, ptičica pripada jatu i odlazi s njim.

Čitav niz prekrasnih malih epizoda – od zobanja sjemena (lav razumije ptičje potrebe), preko zapinjanja sanjki ili upadanja klizaljke kroz rupu u ledu do spavanja u zajedničkoj sobi (lav u krevetu, ptičica u prikladnoj košari) – spretno i pametno  zajednički animiranih (Davor Dokleja, Karolina Horvat, Mario Jakšić) uz melankoličnu  glazbu (Bojan Miljančić) i govor sastavljen od zvukova (Tanja Novak) čini predstavu „Do viđenja“ poetičnom i dirljivom. 

Naravno, da se žalosnom i osamljenom lavu ptičica vraća u jesen (umjesto da odleti u daleke krajeve) i da priča nema nikakvih dramatičnih preokreta. Posebno su zgodna rješenja kada čovjek (Jakšić) pomaže liku (lavu) ili kada se lutka i animator poistovjećuju – a naročito mi je srcu priraslo pomna razrada pokreta i animiranje (a ne brzanje ili preskakanje) svake pojedine geste (kada primjerice lav čisti hlače na turu!).

Budući da je predstava još mlada, mjestimično je prespora, ali  će se vremenom (sasvim sam sigurna) „stisnuti“ i posložiti na pravi način. Drago mi je da postoji!