Uvijek se malo zbunim kada otkrijem da su plišane igračke današnje djece dinosauri, krokodili, žabe ili pingvini umjesto „uobičajenih“ poput medvjeda, zeca, tigra, psa... Isto sam se tako već izvježbala da glavni likovi u predstavama za djecu budu bube ili nešto gmizavo jer ipak se radi o priči u kojoj nešto što biste papučom progonili po kuhinji postane simpatična osobica!
Andrijana Grgičević nagrađena je nagradom „Mali Marulić“ (2016.) za tekst „Stonoga Goga“, pa je hvalevrijedno da su Gradsko kazalište lutaka Split (20.10.2017.) i Teatar Poco Loco (30.9.2017.) uprizorili taj tekst - isti autorski tim, ali u svakom kazalištu predstavu izvode vlastiti glumci.
Splitska postava "Stonoge Goge" koja je od premijere skupila preko 75 izvedbi u GKL-u Split
„Stonoga Goga“ u izvedbi Maje Katić, Zrinke Kušević i Gorana Guksića (Poco Loco) gostovala je u Centru za kulturu Maksimir (20. 1. 2018.), što je baš zgodno jer iako dvorana nije baš primjerena, Maksimir je ipak područje na kojem je smješten zagrebački Zoološki vrt. Redateljica Renata Carola Gatica nesumnjivo je jedna od najmaštovitijih redateljica, posebice u predstavama za djecu, pa je uz nadahnutu autoricu likovnog oblikovanja Florenciu Troisi i odlične skldatelje Ivanu Đula i Luku Vrbanića, napravila zabavnu, dinamičnu, lijepu i pametnu predstavu.
Odjeveni u nekakve cvjetaste poluhlače, naši glumci uz jednostavne preobrazbe postaju leptirica (maska u obliku krila), ptica (maska od perja), puž (lutka koju animira Guksić, ali kada se on i Goga nalaze izvan našeg vidorug, pratimo ih kao sjene), smrdljivi Martin (kartonski štit) i slično. Sama Goga je velika šarena stonoga (Zrinka Kušević) kojoj je najvažnije da ima puno (sto) različitih cipela, sandala, čizama i drugih obuvala – ukratko modna ovisnica. U jednom trenutku na nju se stušti ptica želeći je pojesti, no Goga joj umakne i pri tome pogubi sve cipele. Kao svakoj „modno osvještenoj“ spodobi, njoj je to kraj svijeta i uz pomoć puža (koji joj razumno ukazuje da je ostala živa i cijela) kreće u potragu za cipelama...
No, cipele su u međuvremenu dobile prenamjenu: u čizmi stanuju bube mare, sretne da imaju topli i suhi dom; u baletnim papučicama spavaju bebe leptirići (iznenađujuća lepeza prostačkih uvreda između Goge i mame leptirice!); mravima japanka služi kao plovilo za transport građe... Svaki puta Goga, naravno, želi svoju obuću natraga, ali onda spozna da su njezine cipele puno korisnije u novoj funkciji, nego na njezinim nogama. Još kada je pohvali glavarica šume Crna udovica, stonoga Goga ispoklanja sve svoje cipele.
Trailer zagrebačke postave "Stonoge Goge"
Duhovit i razumljiv tekst u stihovima i uglavnom otpjevan (a što Goga, odnosno Zrinka Kušević ima glas!...), jednostavna animacija, prepoznatljiva i vesela vizualizacija (drvene kutije iscrtane jednostavnim bubama i biljem premještaju se prema potrebama priče) i priča kojoj ne treba dodatnih objašnjenja, čini predstavu „Stonoga Goga“ odličnim primjerom kako se praktičnim sredstvima, s puno mara i dara, može napraviti predstava nakon koje svi odlaze zadovoljno se smješkajući. Onako, malo ludo!