Glazbena komedija „Frizeraj“ Umjetničke organizacije Canta u režiji Maje Katić premijeru je imala u sklopu 6. Bobijevih dana smijeha (22.10.2017.) i svoj je kazališni život uspješno nastavila u zagrebačkom Histrionskom domu (21.11.2017.) Ja bih ovu predstavu radije opisala kao „romantična gorkasta komedija s pjevanjem“, a sljedi i objašnjenje.
Oni koji su se već sretali s predstavama „Cante“ znaju da se radi o glazbenicima, a ne o glumcima i da je njihova pjevačko-sviračka strana jača od glume. Autor koncepta „Frizeraja“ je Damir Horvat, a glazbu su osim njega pisali Jurica Hotko i Lovro Šicel, dok im se u pisanju teksta i glumi pridružila Jassna Luna Jozić.
Nakon što odličan frizer Renato (Jurica Hotko) doživi poslovni i bračni krah, te ga njegova žena (Jassna Luna Jozić) nastoji uništiti, on razmišlja o zatvaranju salona, što znači gubitak posla za njega i njegove pomoćnike Ratka (Lovro Šicel) i Moniku (J. L. Jozić). U njegov opustjeli salon predano dolazi mušterija Gvozden (Damir Horvat), 43-godišnji student poljskog jezika koji živi s bakom i sanja da će jednog dana posjetiti Poljsku.
Kako se o Renatovim financijskim tegobama sve zna, dolazi mu ponuda kredita uz lihvarske kamate, što Renato ipak (mudro) odbije, spreman na najgore (problemi s mafijom i gubitak salona). Dakle, egzistencijalni problemi kao okosnica komedije nije baš uobičajen odabir! Romantični dio jest ulazak davne Renatove ljubavi Kristine (J. L. Jozić), njihovo uzajamno predbacivanje o krivcu za rastanak i... pogodite kako to završava. Uglavnom, zahvaljujući Gvozdenovom glazbenom uspjehu, Renato spašava frizerski salon, prepušta ga svojim pomoćnicima i posvećuje se glazbi.
Jurica Hotko glumi (prilično dobro), pjeva, sjajno svira klavijature i kada je na „romski“ način otpjevao o tome kako je Ciganin tek na pola („Al nažalost Bogo mili / Život nije fer / Ciganin sam tek na pola / Siromašni frizer“), osvojio je ne samo svoju Kristinu nego i publiku. Izuzetna muzikalnost (klarinet) i krasan glas Damira Horvata, fantastične pjevačke mogućnosti i izuzteno lijep glas Jassne Lune Jozić (koja brzim promjenama odjeće – Romina Anžek i Ljiljana Marincel – vješto utjelovljuje tri naglašeno različita ženska karaktera) i „smušeni“ gitarist Lovro Šicel dinamično i duhovito pričaju jednu običnu priču, koja za razliku od onih izvan pozornice, završava sretno.
Govoreni i glazbeni dijelovi izmjenjuju se prilično mehanički, bez finih i logičnih prijelaza, a to bi se u budućnosti moglo lako osmisliti. Glazba nalikuje na nekadašnje šlagere pa su se ljubitelji(ce) Ive Robića i Ljube Kuntarića (uz „ozbiljne“ stihove) njihale u ritmu svoje mladosti (ovo mislim s puno uvažavanja i divljenja).
Ukratko, predstava „Frizeraj“ je toliko šarmantna da će svatko dobronamjeran lako zaboraviti (ili zanemariti) da ni gluma ni režija nisu naročiti, ali su zato glazba, entuzijazam i polet izvođača doista zarazni!