HISTRIONSKI DOM: UO CANTA, "FRIZERAJ"
Frizurica je raščupana, ali je jako simpa...
Predstava 'Frizeraj', Umjetničke organizacije Canta, toliko je šarmantna da će svatko dobronamjeran lako zaboraviti (ili zanemariti) da ni gluma ni režija nisu naročiti, ali su zato glazba, entuzijazam i polet izvođača doista zarazni
Objavljeno: 27.12.2017. 4:09:11
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Frizeraj" / histrion.hr

Glazbena komedija „FrizerajUmjetničke organizacije Canta u režiji Maje Katić premijeru je imala u sklopu 6. Bobijevih dana smijeha (22.10.2017.) i svoj je kazališni život uspješno nastavila u zagrebačkom Histrionskom domu (21.11.2017.) Ja bih ovu predstavu radije opisala kao „romantična gorkasta komedija s pjevanjem“, a sljedi i objašnjenje. 

Oni koji su se već sretali s predstavama „Cante“ znaju da se radi o glazbenicima, a ne o glumcima i da je njihova pjevačko-sviračka strana jača od glume. Autor koncepta „Frizeraja“ je Damir Horvat, a glazbu su osim njega pisali Jurica Hotko i Lovro Šicel, dok im se u pisanju teksta i glumi pridružila Jassna Luna Jozić.

Nakon što odličan frizer Renato (Jurica Hotko) doživi poslovni i bračni krah, te ga njegova žena (Jassna Luna Jozić) nastoji uništiti, on razmišlja o zatvaranju salona, što znači gubitak posla za njega i njegove pomoćnike Ratka (Lovro Šicel) i Moniku (J. L. Jozić). U njegov opustjeli salon predano dolazi  mušterija Gvozden (Damir Horvat), 43-godišnji student poljskog jezika koji živi s bakom i sanja da će jednog dana posjetiti Poljsku.

Kako se o Renatovim financijskim tegobama sve zna, dolazi mu ponuda kredita uz lihvarske kamate, što Renato ipak (mudro) odbije, spreman na najgore (problemi s mafijom i gubitak salona). Dakle, egzistencijalni problemi kao okosnica komedije nije baš uobičajen odabir! Romantični dio jest ulazak davne Renatove ljubavi Kristine (J. L. Jozić), njihovo uzajamno predbacivanje o  krivcu za rastanak i... pogodite kako to završava. Uglavnom, zahvaljujući Gvozdenovom glazbenom uspjehu, Renato spašava frizerski salon, prepušta ga svojim pomoćnicima i posvećuje se glazbi.

Jurica Hotko glumi (prilično dobro), pjeva, sjajno svira klavijature i kada je na „romski“ način otpjevao o tome kako je Ciganin tek na pola („Al nažalost Bogo mili / Život nije fer / Ciganin sam tek na pola / Siromašni frizer“), osvojio je ne samo svoju Kristinu nego i publiku. Izuzetna muzikalnost (klarinet) i krasan glas Damira Horvata, fantastične pjevačke mogućnosti i izuzteno lijep glas Jassne Lune Jozić (koja brzim promjenama odjeće – Romina Anžek i Ljiljana Marincel – vješto utjelovljuje tri naglašeno različita ženska karaktera) i „smušeni“ gitarist Lovro Šicel dinamično i duhovito pričaju jednu običnu priču, koja za razliku od onih izvan pozornice, završava sretno.

Govoreni i glazbeni dijelovi izmjenjuju se prilično mehanički, bez finih i logičnih prijelaza, a to bi se u budućnosti moglo lako osmisliti. Glazba nalikuje na nekadašnje šlagere pa su se ljubitelji(ce) Ive Robića i Ljube Kuntarića (uz „ozbiljne“ stihove) njihale u ritmu svoje mladosti (ovo mislim s puno uvažavanja i divljenja).

Ukratko, predstava „Frizeraj“ je toliko šarmantna da će svatko dobronamjeran lako zaboraviti (ili zanemariti) da ni gluma ni režija nisu naročiti, ali su zato glazba, entuzijazam i polet izvođača doista zarazni!