Za prvu ovosezonsku dramsku premijeru(3.11.2017.) Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku odabralo je mladenačku „rustikalnu travestiju“ darovitog, zanimljivog i plodnog dramskog pisca Mate Matišića (1965.) „Anđeli Babilona“ u režiji Vinka Brešana (1964.).
Praizvedba ove, kako ju je prozvala dramaturginja predstave Željka Udovičić Pleština, „satirične alegorije“ bila je 1996. ( 20 izvedbi od 18.12.1996. do 13.6.1997.) u režiji Božidara Violića na sceni DK „Gavella“. Tada je možda priča o nepismenom gradonačelniku, kvazi disidentskom profesoru, profesoru poltronu i marionetskom tajniku djelovala šokantno, ali danas to svakako više nije: prepisivanje doktorata, niski kriteriji prilikom odabira kandidata na visoke položaje, primitivizam i neobrazovanje kao prihvatljivi standardi doista su oštra konkurencija ovom tekstu.
Mada na papiru izgleda prihvatljivo, drama „Anđeli Babilona“ na pozornici djeluje staromodno (tim više što Matišić ima boljih tekstova), a ni Brešanova režija nije tome odmogla. Scenograf Dragutin Broz složio je u pozadini pozornice „brdo“ otpadnog materijala među kojima prepoznajemo „aveti prošlosti“ (za kojima rado posežemo u raspravama kada nam ponestanu pravi argumenti) naznačivši da se radi o godini 2041.(?). Svi su odjeveni manje-više ofucano (Doris Kristić) mada nije baš sasvim jasno zašto (možda arte povera?), kao što je nerazumljiva (i nepotrebna) pojava plesača i klape (osim što na pozornici nastane gužva), bez obzira na Matišićevu glazbu.
Mada je Gradonačelnik (Aleksandar Bogdanović) glavni lik i pokretač svih zbivanja, njegova karakterizacija je prilično pojednostavljena – primitivan je i uspješan, ulizuju mu se zbog osobne koristi i on to smatra prirodnim poretkom, budući da dolazi iz takve („rustikalne“) sredine što se očituje u razgovoru, svjetonazoru i ponašanju (ovdje je privrženost ovci prije metafora, nego odraz sodomije). Iako ima mogućnost glumačkih varijacija prilikom poduke u pismenosti, Bogdanović ipak ostaje na ravnoj liniji.
Zato je svoju priliku za kreiranje lika profesora koji štrajka glađu dok ne postane akademik izvrsno iskoristio Vladimir Tintor: od zdravorazumskog pristupa do rezignacije, od straha i zgroženosti do spremnosti na pregovore – sve do odlaska u ludnicu.
Vrlo su dobri u svojim ulizivačkim ulogama Tajnika i Profesora II Miroslav Čabraja i Davor Panić, malo pretjerana kao gradonačelnikova žena je Sandra Lončarić, dok su se Aljoša Čepl i Matea Grabić Ćaćić dobro uklopili ulogama anđela.
Predstava „Anđeli Babilona“ razvučena je i konvencionalna, stvarnost je odavno nadmašila motive kojima se bavi tekst, ali s energičnijim dramaturškim i redateljskim zahvatima mogla se ipak napraviti čvršća i gledljivija varijanta.