52. Festival Borštnikov susret u Mariboru ponudio je u sklopu showcasea i predstave iz pratećeg programa pa su se 21.10.2017. mogle vidjeti dvije vrlo različite, protkane glazbom kao zajedničkim nazivnikom: „Čudnije od raja“ Gledališča Glej (Ljubljana, 27.9.2016.) i koncertni projekt „Dizanje glasa“ (4.12.2016., ciklus Akustika Drame SNG Ljubljana).
Vizualni umjetnik Mark Požlep u društvu s klaviristom Igorom Feketijem počeo je godine 2014. obilaziti staračke domove smještene u bivšim jugoslavenskim republikama (danas samostalnim državama), održavajući koncerte sastavljene od popularnih šlagera iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Počeo je s domom u Maribor – Tezno te nastavio s domovima u Voloskom, Risnu, Sarajevu, Skopju i Jagodinu, pričajući o svojim iskustvima prilikom dolaska u dom, projicirajući snimke domske publike i pjevajući svaki put jednu zabavnu pjesmu. Kao što nije sasvim jasno kojim je kriterijem odabirao domove, nije jasno niti kako je birao pjesme jer se tu ravnopravno nalaze prepjevi i originalne „domaće“ pjesme, a nije niti sasvim prepoznatljivo radi li se o nostalgiji i razračunavanjem s prošlošću?!
Predstava je, usprkos tih dvojbi, šarmantna iako malo preduga – bilo je zbilja zgodno promatrati „borbu“ s predimenzioniranom zemljopisnom kartom Jugoslavije u kojoj je publika vrlo zdušno pomagala Požlepu.
Skladatelj i klavirist Drago Ivanuša okupio je mlade suradnike: udaraljkašicu Lolu Mlačnik, kontrabasistu Tomaža Groma i čudesnu performericu/pjevačicu Anju Novak, stavljajući u središte interesa ljudsko tijelo u najrazličitijim manifestacijama. Početni tonovi koncerta djelovali su pomalo zbunjujuće, ali su glazba i varijacije ženskog glasa ubrzo usmjerili publiku u neki drugi prostor gdje se zaboravlja vlastitost zahvaljujući uzbudljivim zvukovima. Također su čudesne promjene koje izvijanjem razgolićenih leđa stvara Anja Novak, te udaraljkaška svečanost koju je publici priuštila Lola Mlačnik koristeći golo Novakičino tijelo kao podlogu za glazbu.
Obje ove izvedbe protkane glazbom pokazuju kako koncert može imati snažnu vizualnu komponentu te da je prožimanje različitih vizualno-auditivnih izvedbenih komponenti dobrodošlo uzbuđenje otvorenom duhu slušača/promatrača.