Talijanski dramski pisac Luigi Pirandello (1867.-1936.) svojim je djelima unio nemir u gledatelje, ali i među one koji su se prihvaćali uprizorenja njegovih djela – kojiput je to bilo prilično kontroverzno (kao i sam autor, uostalom).
Zagrebačka kazališna publika imala je priliku u kratkom vremenu vidjeti dvije predstave temeljene na Pirandellovim dramama: u sklopu 32. Gavellinih večeri gostovanje HNK Split s predstavom „Šest lica traži autora“ u režiji Olje Lozice (19.10.2017.) i „Tako je (ako vam se čini)“ u režiji Jagoša Markovića u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta (premijera 4.6.2017.) u Hrvatskom narodnom kazalištu (24.10.2017.).
Svako gostovanje beogradskih kazališta pobuđuje veliko zanimanje kod publike, budući da s jedne strane očekuju dobru predstavu, a s druge strane tu su još uvijek neki od glumaca koje su nekada gledali i voljeli. Tako je bilo (ako vam se čini) i s predstavom JDP-a u režiji Jagoša Markovića, koji je uz to autor adaptacije, scenografije i izbora glazbe te posebice jer su u ključnim ulogama Lamberta i Frole bili Predrag Ejdus i Jelisaveta Sablić (a nemojmo preskočiti niti Radu Đuričin).
Predstava „Tako je (ako vam se čini)“ napisana je 1917. i do danas nije izgubila nimalo na svježini jer se bavi vječnom ljudsko radoznalošću o tuđim životima, željom za „zabadanjem nosa“ i za neodoljivom potrebom da se točno (iako nepotrebno) zna što je istina, a što laž. Tabloidna priča na sofisticiran način!
Priča o tome tko je tko i relativnosti istinitih /lažnih tvrdnji okosnica je zbivanja u ovom „obiteljskom“ komadu, da bi se završilo izjavom: „Ja sam ona za koju me smatrate“. Po svemu sudeći jedini način da se sačuva zdrav razum jest odlazak – recimo na lusteru u visinu (vrlo gibak sedamdesetogodišnji Predrag Ejdus!).
Predstava pomno prati Pirandellov tekst, svi pravilno izgovaraju replike svojih likova, tu i tamo netko malo poskoči, ali općenito nisam sigurna da mi je ova predstava donijela nešto novo – osim što sam ponovo pročitala dramu, kako bih usporedila s viđenim. Sapienti sat!