Potaknut pjesmom Patti Smith „Birdland“ (1975.) engleski suvremeni dramatičar Simon Stephens (1971.) napisao je dramu istog naslova (2014.) koja je pod nazivom „Tisti občutek padanja“ („Taj osjećaj padanja“) u režiji Janusza Kice postavljena na pozornicu SNG u Mariboru (10.3.2017.) te je kao dio Natjecateljskog programa izvedena na 52. Festivalu Borštnikov susret (21.10.2017.).
Priča o narcisoidnoj glazbenoj zvijezdi Paulu (Branko Jordan) koji ponižavajući sve oko sebe veliča svoj ego, priča je ne samo o slavnima i onima koji ih svojim ponašanjem u tome ohrabruju, već je to „drama o praznini“ (Nina Zupančič) i traženju smisla izvan senzualnog. Imati bolju hranu i ljepšu odjeću od ostalih postao je cilj dok novac, koji to omogućava i kojim se svakog može izmanipulirati, daje privid moći. Jer, Paul u konačnici saznaje da je i sam dio sustava za zaradu, ali ne sebi već za one čiji je dio projekta – mislio je da može letjeti niti ne sluteći da su mu krila potkresana...
Sam naslov slovenskog uprizorenja dolazi od Paulovog komentara u povodu skoka s krova mlade djevojke koju je svojom okrutnošću natjerao u smrt. Čitajući u kazališnoj knjižici otisnuti tekst drame, možemo pratiti Paulovu perverznu zloću koju je Jordan izvanredno dočarao: očekivanom dozom nervoze (zbog uzimanja raznih opijata) ali bez pretjerivanja (jer se ipak radi o „čovjeku tvrdog srca“) kroz kratke podrugljive rečenice kojima razotkriva ne samo sebe već i ljude oko sebe. Jer gotovo nitko, osim prijatelja iz djetinjstva kojeg je zapravo najjače povrijedio (izvrstan i decentan Vladimir Vlaškalić), ne druži se s Paulom zbog njega već zbog njegove „moći“ – svi očekuju određenu korist. Jedina osoba koja čuva vlastiti dignitet i ne prihvaća Paulovu prljavo poigravanje jest konobarica Jenny koju je fantastično utjelovila Ana Urbanc (nagrađena na 52. FBS).
Drama je napisana kao niz kraćih prizora pa je i predstava osmišljena kao mozaična ansambl predstava, što je osiguralo dinamičnu izvedbu. Tim više što su neke scene izvedene vrlo duhovito poput primjerice Marniene smrti koja je predočena obrisom iscrtanim kredom (Marnie – Nika Rozman je djevojka koja se bacila s krova!) ili Paulovog nastupa prikazanog kako s mikrofonom leži na podu pod jakom rasvjetom. Sivi prazni zidovi (Marko Japelj) i likovi odjeveni uglavnom u tamnu odjeću (Doris Kristić) podcrtavaju hladnoću međuljudskih osjećaja jer ukoliko se i pojavi neka toplina, odmah se „kažnjava“ prezirom, porugom ili smrću.
Predstavu „Taj osjećaj padanja“ (u originalu „Zemlja ptica“) mogli bismo nazvati arhetipom suvremenih ljudskih odnosa i to joj daje gotovo proročki predznak.