Među glumački najupečatljivijim predstavama na 42. međunarodnom kazališnom festivalu MOT bila je nesumnjivo predstava „Saslušanje“ Kazališne grupe Mehr iz Irana (2.10.2017., premijera 15.7.2015.) koja je u Skopje stigla nakon nastupa na BITEF-u, a potom nastavila put po brojnim europskim pozornicama.
Zemlja u kojoj je kažnjivo druženje muškarca i žene koji nisu rod ili vezani brakom, stvara jedinstvenu priliku za dramu: čuvši muški glas u prijateljičinoj sobi unutar zajedničke Sveučilišne spavaonice, kolegica potaknuta radoznalošću postaje doušnica, što uzrokuje prijavu, optužbu, saslušanje... U saslušanju se izmjenjuju optužena i tužiteljica ispred nemilosrdne ispitivačice, da bi se vremenom otkrilo da su odnosi puno složeniji od pukog saslušanja i da posjedovanje moći može biti vrlo opasno...
Autor, redatelj i scenograf predstave Amir Reza Koohestani utemeljio je spomenutu Kazališnu grupu Mehr (Opširnije) godine 1996. kako bi stvorio novi tip kazališta, pa je tako spomenuti tekst nastao na rezidenciji u dvorcu Solitude (listopad 2014.-ožujak 2015.) pokraj Stuttgarta. U predstavi igraju Mona Ahmadi, Ainaz Azarhoush, Elham Korda i Mahin Sadri (glumeći mladu i ostarjelu Nedu i Samaneh) odjevene na uobičajeni način u Iranu (Negar Nemati): hlače, manto i marama umjerenih boja. Jedini dodatni element jest kamera kojom se propituje unutrašnji svijet, ali i okolina izvan mjesta radnje.
Ono što je u ovoj fino, polagano i umjereno vođenoj priči o optužbi, obrani, zavisti i pravu na privatnost doista fascinantno, jest gluma... Lagani dodir marame, uvijanje ruba odjeće, trzaj obrvom, napola zaustavljen pokret ruke – sve to gradi svijet nelagode, zbunjenosti, straha i bunta. Uz izuzetak ulaska i izlaska na pozornicu, glumice se vrlo malo kreću (ispitivačica tokom cijele predstave ostaje sjediti u gledalištu), no kratke rečenice, intonacija, izvrsno nijansirane geste i grimase stvaraju bogatu paletu raznovrsnih osjećaja. Sasvim nam je svejedno je li se mladi mušakarac doista nalazio u Nedinoj sobi ili ne – postaje jedino važno njezino pravo na slobodan izbor, privatnost i dostojanstvo – sve ono što je važno svakom ljudskom biću bez obzira gdje i kako živjelo. I ona strašna rečenica koju postavlja mlada djevojka svojoj ispitivačici, komentirajući kako posjedovanjem ključa može ograničiti njezino kretanje: „Što ako ti jednom daju pravu moć?“.
Predstava „Saslušanje“ pravi je dragulj glumačke umjetnosti, koji se tiho i nenametljivo uvlači pod gledateljevu kožu da bi se tamo čvrsto i trajno zakačio malim oštrim kandžicama.