„Međimurski lepi dečki“ marka je omiljenog pića, ali mi se čini zgodnim naslovom za inicijativu Matka Buvača i Andra Damiša, studenata pete godine Studija glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Osnovali su umjetničku organizaciju „Kontrast teatar“ (Nedelišće) kako bi radili predstave koje bi bile „ogledalo stvarnosti“, što pokazuje njihova prva predstava „Pun kufer“ na tekst poznate međimurske dramske spisateljice Kristine Štebih u režiji Barbare Rocco izvedena u Domu kulture u Prelogu (1.9.2017.).

Priča o dvojici prijatelja koji životare u Njemačkoj i sanjare o boljoj budućnosti – Vjeko (Matko Buvač) o odlasku u Irsku, Jura (Andro Damiš) o povratku doma. Scene njihova života izmjenjuju se sa scenama njihovih baka (stave marame na glave i govore naglašeno dijalektalno), prateći tako dvije razine zbivanja.

Nevolja teksta je što je, usprkos vrlo duhovitim dijalozima, cjelina nekako prerazvučena i heterogena – bolji su oni „usputni“ dijelovi gdje razgovaraju bake, nego dijalozi glavnih likova. Osim toga, jezik je vrlo čudan - naizmjence se javljaju standardne i dijalektalne riječi, a da se pri tome ne mijenjaju uvjeti. Osoba obično mijenja način govora prema situaciji ili sugovorniku (ili kada nešto pokušava dočarati), a mala je vjerojatnost da će u kratkom vremenu s istim sugovornikom promijeniti govor. Iako je Vjeko (Buvač) karakterno „jači“ dio dvojca, Jura (Damiš) je puno uvjerljiviji u svojoj koncepciji lika pa su im uloge nedovoljno izbalansirane i pojedinačno i uzajamno.

Bez obzira na zamjerke, sjajno je da su ovi mladi glumci (i lutkari) pokrenuli „nešto svoje“, pa će  vrijeme i upornost iznjedriti rezultate.