Uvijek sam smatrala da su kazališta za djecu, između ostalog, potrebna kako bi pripremila djecu ili ih bar upozorila na takozvane „teške životne situacije“, a ne samo bila za zabavu. Dakako, ta priprema ne bi trebala biti u najranijoj dobi, mada roditelji umiru ili odlaze bez obzira na dob svoje djece...

U suvremenoj hrvatskoj književnosti postoje autori koji pišu dramska djela namijenjena djeci, ali kazališta kao da više vole romane koje onda treba prilagoditi  kazališnom izričaju. A ako je u pitanju još i lektirni naslov, skoro da je zagarantirana gledanost - čak i onda kada nije baš uspjela predstava.

 Vrlo produktivni dramski i prozni pisac Miro Gavran (1961.) svoja je spisateljska nadahnuća raspodijelio među različite naraštaje pa je tako jedan od, po mojem sudu, uspjelih romana bio „Kako je tata osvojio mamu“ (Mozak knjiga, puno izdanja) ponuđen kao lektira za 5. razred osnovne škole, a kazalište „Žar ptica“ uvrstilo ga je u svoj repertoar (5. 5. 2017.)  

Glavni lik Antun ima deset godina i tu bi se djeca prilično lako  mogla poistovjetiti s njim i njegovim željama i snovima, kao i nevoljama u obitelji. A te obiteljske nevolje su njegovi roditelji, otac koji dane provodi u izumima i bez osjećaja za praktični život, majka koja radi sve i sva kako bi obitelj ipak preživjela, baka koja rovari protiv oca  nagovarajući svoju kćer na drugačiji život odnosno povratak u nekadašnji dom i napokon Antun koji se u svemu tome jako teško snalazi, jer ne razumije  što se događa s njegovim roditeljima. On ima prijateljicu Bernardu čiji roditelji već jesu rastavljeni i ona mu pomaže da on svojima ne dopusti to isto. Priča lijepa i pametna, dirljiva i sa sretnim završetkom...

Gavran se nije prihvatio dramatizacije vlastitog romana, nego je to prepustio Ani Prolić (1979.) koja se već pokazala vrlo umješnom (i uspješnom) u dramatizaciji proznih tekstova, ostavljajući u njima ono suštinsko i dodavajući im ono nužno za lagan izgovor i pitki protok. Redateljica Slađana Kilibarda (1968.) odlično je posložila scene naizmjence prateći zbivanja između podstanarskog skromnog doma Antunovih roditelja i raskošnog  bakinog stana, osmislivši scenografiju funkcionalnu i ekonomičnu. Hana Letica odjenula je likove tako da se vrlo precizno može pratiti ne samo razlika u financijskom stanju Antunovih i Bernardinih roditelja, već i promjene koje doživljavaju  mama i Antun odlaskom baki.

Mladi Ugo Korani vrlo zaokruženo i dirljivo igra desetogodišnjeg Antuna, stvarajući s Dunjom Fajdić (prijateljica Bernarda) izvrsnu cjelinu (pretpremijera 3. 5.2017.).  Zla i opaka baka (kasnije se popravila!) u interpretaciji Nine Erak Svrtan pravi je prototip „nagrizanja“ krhkih obiteljskih odnosa na tako prirodan način i bez ikakvih karikaturalnih naznaka, da  je prava šteta da se češće ne okušava u  likovima koji u sebi kriju dvojnost.

Antunovi roditelji, Gorana Marin i Berislav Tomičić, izvrsno prikazuju par koji se bori s nedaćama iako duboko u sebi ne žele nikakvu odvojenost... Njihov „ponos“ i „inat“ pokušava slomiti najkrhkiji član obitelji, kojeg koriste kao kurira s porukama „pitaj tatu“, „pitaj mamu“. S druge strane Bernardini roditelji, Ana Marija Vrdoljak i Ante Krstulović vrlo vjerno prikazuju ljude kojima je karijera važnija od privatnih odnosa, mada pristaju na kompromise zbog svoje kćeri.

Fino dinamizirana, tekstualno dopadljiva, glumački vrlo dobro izvedena, predstava „Kako je tata osvojio mamu“ kazališta „Žar ptica“ mogla bi biti njihova dugotrajna predstava, a  sasvim sigurno će svi nakon predstave pjevati pjesmu „Zaljubila sam se“, poznatu skladbu Nenada Borgudana koja je određena crvena nit cijele predstave.