Shakespeare je jako volio „posuđivati“ najrazličitije motive i prema njima oblikovati svoje drame pa kako su one uglavnom nadživjele izvore, često su zaboravljani originali. Budući da je pisao za pozornicu, a ne za papir, njegove se drame i danas rado gledaju, a kako uglavnom svi poznaju sadržaje, nerijetko se obrađuju i takve preuređene nastavljaju svoj, neki novi život.
Kada se poseže za nečijim djelom, logično je da se naglasi kako se radi o preradi i da se barem djelomice izmjeni naslov. Tako je najnoviji mjuzikl tekstopisca Gašpera Tiča i skladatelja Davora Hercega u Gradskom kazalištu Ljubljana (MGL u koprodukciji s Kazalištem Koper) nastao prema Shakespereovoj komediji „Mnogo vike nizašto“ nazvan „Trač ili Mnogo vike nizašto“ (23.2.2017.).
Tič je posegnuo za dva postojeća ljubavna para: Herom (Iva Krajnc Bagola) i Claudiom (Matic Lukšič k.g.) koji se uzajamno odmah zaljubljuju i Beatricom (Tina Potočnik Vrhovnik) i Benediktom (Filip Samobor k.g.) koji se stalno uzajamno „podbadaju“ te im svojevoljno dodao još dva para: patnika Borracia (Milan Štefe) i konobaricu Margaretu (Mojca Funkl) te pilota Don Pedra (Rok Matek) i župnika (Uroš Smolej). Glavno mjesto zbivanja je seoska krčma „K Maši“ u vlasništvu bračnog para Maše (Tanja Ribič) i Leonta (Gregor Čušin) koji se stalno svađaju.
Scenografija (Greta Godnič) se sastoji od te gostionice na čijoj je terasi smješten orkestar te je tako vrlo blizu izvođačima, bez zauzimanja dodatnog prostora. Odjeća je prilično maštovita (Leo Kulaš) pa su, recimo, piloti do struka potpuno odjeveni (kožne jakne, avijatičarske kape i naočale), a od struka su u tajicama i nose dvokrilne lagane avione čiji se propeler nalazi na visini genitalija... Haljine su uglavnom lepršave i svjetlih boja, ali ove mi se tajice nikako ne sviđaju, jer vrlo ružno stoje (možda su se ofucale od premijere do izedbe 4.4.2017.).
Osim spomenuta dodatna dva para, dvojice smiješnih policajaca i pilota, Tič je dodao ključnu figuru odgovornu za sve nevolje kojima su izloženi likovi, a to je novinar žutog tiska Don Svedro (Jaka Lah). Tekst je pisan u stihovima, parafraziraju se dijelovi drugih Shakespeareovih drama i sve je prepuno duhovitih opaski, uz komentare na račun objava u tabloidima odnosno tračeva. Ali Tič jako dobro zna, da je najveći dio informacija objavljenih u „žutanjcima“ potekao od onih o kojima se piše jer su oni u najvećem broju slučajeva željeli da se o njima piše („pa makar i dobro“ kako je duhovito primjetio Oscar Wilde). No, kada se blagi trač zakotrlja, on poput lavine postane ružan, čak i opasan, ali praktički nezaustavljiv. Tako, primjerice, Maša progoni Svedra kako bi joj objavio sliku na naslovnici, pa kada se to dogodi na njoj neprihvatljiv način, ona je užasnuta.
Iako je Don Svedro u našem mjuziklu apsolutni negativac („prljav, ružan i zao“), ipak ostaje blaga zadrška prema njegovim aktivnostima: da nije u ruke dobio odgovarajući materijal... U svakom slučaju, sve završi sretno i raspjevano, kako pristoji mjuziklu. Kao što sam napomenula, tekst je rimovan i vrlo duhovit, glazba je na tragu jazza i svinga (uz izuzetak poznatih melodija, koje služe isticanju pojedinih situacija poput šlagera „Ti si mi u krvi“ ili šansone „Ne daj se Ines“ uz izmijenjeni tekst), glumci su ujedno odlični pjevači, plesači se umjereno pojavljuju (koreograf Miha Krušič), a režija Jake Ivanca i Gašpera Tiča je dinamična i poletna.
Ukratko, radi se o jednoj razigranoj, duhovitoj i šarmantnoj glazbenoj predstavi u kojoj svaki član ansambla ravnopravno doprinosi cjelini. Čak ni one antipatične, ali izgleda nužne „bubice“ ne kvare ugođaj jer su valjda prilično kvalitetne i ne narušavaju boju glasa. Sasvim usput: bio je utorak u 15.30 i kazalište je bilo krcato!