GK JOZA IVAKIĆ: "TRI TREĆA TROMJESEČJA"
Tri različite žene, četvero različite djece, a sve u isto vrijeme!
Nova predstava GK Joza Ivakić u Vinkovcima, 'Tri treća tromjesečja' spoj je duhovitog teksta, dinamične i prirodne režije i odlične glume
Objavljeno: 3.7.2017 2:50:30 AM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Tri treća tromjesečja" / Promo fotografija

U kalendarskoj godini 2017.  Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ u Vinkovcima obilježit će stotu godinu djelovanja, respektabilnog razdoblja u  kojem su se izmjenjivali statusi amaterskog i profesionalnog kazališta. Zbog nevelikog glumačkog ansambla, česte su koprodukcije (nekoliko poznatih predstava vezano je uz Kazalište Virovitica), a prema riječima ravnatelja Zdenka Rečića, jedna od komponenata u građenju repertoara jest uprizorenje tekstova mladih domaćih dramatičara u realizaciji mladih redatelja i glumaca.

Zahvaljujući poduzetnosti redateljice Frane Marije Vranković  u vinkovačkom kazalištu imali smo priliku vidjeti (gorku) komediju mlade darovite dramatičarke Nine Horvat (1989.) „Tri treća tromjesječja“ (premijera 24. 2. 2017.). U tri bolnička kreveta leže tri žene u visokom stadiju trudnoće(kako nedvojbeno  sugerira naslov): dolaskom u gledalište u krevetu zatječemo smirenu Ivanu (Mia Krajcar), nakon čega dolazi hiperaktivna mlada Iva (Martina Stjepanović), da bi napokon pristigla vrlo ljutita Ivona (Nikolina Ljuboja).

Već njihov izgled odaje njihove  karaktere - plavokosa Krajcar, smirena i sigurna u sebe i svoj brak, buduća majka (45 godišnja) blizanaca nema nikakvih dvojbi oko svoje budućnosti i s visoka sluša razgovore svojih „cimerica“. Jer njih dvije su neudate trudnice - dok ova vrlo mlada (Stjepanović) naivno mašta o romantičnoj udaji za svojeg starijeg dečka i nastavku svjetske manekenske karijere (iako je za sada samo hostesa), treća (Ljuboja) pomalo shvaća da su njezina petogodišnja očekivanja, razvod oženjenog ljubavnika i brak s njom, ipak samo iluzija, što je jako, jako ljuti. I tako dok slušamo njihove razgovore - od razumnih analiza preko naivnih, čak glupavih pretpostavki i zaključaka do ogorčenja, stvaramo sliku o tri različite ženske sudbine. Jer kad se, gledateljima nevidljiv, ali našim protagonisticama lako prepoznatljiv muškarac pojavi, situacije se raspliću i sve „sjeda“ na svoje mjesto.

Izvrsni dijalozi, dobro profilirani karakteri, duhovito vođena fabula s okusom gorčine (jer su naše junakinje grubo izvarane, prije svega u svojim iluzijama o voljenom muškarcu, a onda i u posve praktičnim situacijama), sjajan odabir glumica čiji se karakteri odražavaju ne samo u riječima (samorazumljivo) nego u fizionomijama, frizurama, odjeći (Anamarija Filipović-Srhoj), dinamična i prirodna režija - sve je to oblikovalo jasnu i suvislu predstavu.

Same su glumice posebna priča! Mia Krajcar svojim „nadmoćnim“ pristupom udate žene kojoj se svijet urušava spoznajom da je muž cijeli brak vara, gotovo arhetipski prikazuje pojam prevare na svim mogućim razinama: osjećaj nemoći, ljutnje, poriva osveti... Tim više što nosi blizance pa je nespretnija od ostalih trudnica - fizička nespretnost još jače podcrtava njezinu zarobljenost u situaciji. Martina Stjepanović kao mlada nesuđena manekenka, lik je za koji odmah zaključujemo da je glupa, tim više što svaki čas snima selfie. Kako se stvari odmotavaju, spoznajemo da je ona, zbog mladosti i neiskustva, samo vrlo nespremna prihvatiti laž, raspad ružičastog sna, gubitak povjerenja. Kako je ta uloga napisana s možda „najmanje mesa“, našoj ljupkoj diplomantici Umjetničke akademije u Osijeku zaista moramo srdačno zapljeskati. I napokon, Nikolina Ljuboja, pametna, pronicljiva i „lako zapaljiva“, svojim ironičnim opaskama čini zaokruženu sliku o tri različite žene , čije su „bebe u rodu“. Duhovit tekst, dinamična i prirodna režija i odlična gluma - za mene dovoljno!