U doba pojave urbanog romana Smogovci (1976.) Hrvoja Hitreca (1943.) došla sam u godine kada više nisam čitala književnost za djecu, a mimoišla me je i televizijska serija snimljena prema romanu, tako da sam o obitelji Vragec iz zagrebačke četvrti Peščenica znala tek iz druge ruke. Što je suđeno nije izgubljeno, pa sam Vragece srela zahvaljujući predstavi Smogovci u režiji Renea Medvešeka i produkciji Kazališta „Trešnja“ koja je gostovala na 65. Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku (23.6.2025.). Hitrec ja za potrebe predstave dramatizirao prvi roman (od pet) o smogovcima i unio je neke preinake (u međuvremenu sam pročitala roman) pa je zadržao samo petero braće (nema Štefeka), naglasio je peripetije s Bongom (sin najstarijeg brata Drageca) i politički je „obojio“ općinsku (naglašavajući da se radi o socijalističkoj) naredbu za rušenje bespravno građene kuće (nije li svakoj vlasti obaveza brinuti o zakonitosti gradnje?).
Braća Vragec (najstariji Dragec – Jure Radnić, nogometaš Pero – Tomislav Dunđer, slikar u nastajanju Mazalo – Toni Kukuljica, ljubitelj kemije i fizike Cobra – Matija Čigir, najmlađi proždrljivi Buco – Aleksandra Naumov) žive sasvim sami u tijesnoj kući (scenografija Tanja Lacko, kostimi Željka Franulović) jer im je otac umro, a mama (Ivana Bakarić) je čistačica u Njemačkoj (novaca nikada dosta, a trebaju novu kuću). Kvartovski huligan Crni Džek (Radovan Ruždjak) nagovorio je Peru da ženama otima torbice dok se vozi pokraj njih („Fantom na biciklu“), no kada je Dragec to saznao (Buco je u špajzi potajno jeo pekmez pa je čuo razgovor Pere i Džeka), ubrzo je „uveo red“. Usprkos siromaštvu, braća Vragec se snalaze i polako grade novu kuću (Dragec radi, a mama šalje novac), ali ih jako uznemiri općinska naredba o rušenju kuće. No postoji „rupa u zakonu“: stanuje li u kući trudnica, kuća se ne smije rušiti. Vjerovali ili ne, Vrageci imaju trudnicu jer se Dragec netom oženio i njegova je Sonja (Dubravka Lelas) trudna pa stoga „opaka“ općinska službenica (Daria Knez Rukavina) odlazi neobavljenog posla. Oko gradnje ove kuće su dva problema: manjak novaca i nepostojanje građevinske dozvole („Ali svi u Naselku grade bez dozvole“) . Prvi problem rješava Cobra koji je oporukom od Papirusa (čijeg je psa hranio) dobio „vreću novaca“ (skoro doslovno jer je blago pohranjeno u jastučnici), no i dalje postoji problem s dozvolom.
Šteta da se Hitrec nije time pozabavio (kada je već zdušno ukorio bezdušnu općinsku službenicu), nego predstava završava zajedničkim pjevanjem (glazba Matija Antolić) što može značiti (ali ne nužno) da je rasplet sretan. Usprkos ove delikatne i ozbiljne situacije, predstava ipak prolazi u veselom raspoloženju (ne bi bilo na odmet da je dinamičnija i manje plošna) zahvaljujući raznolikim likovima pa su tu Nosonja (Silvio Mumelaš) sa svojim pametnim sinom Dadom (Sanja Hrenar), zaljubljeni Mazalo i njegova Dunja (Lucija Rukavina), ujak Flek (Tvrtko Jurić), Krunoslav Klabučar u dvostrukoj ulozi Dunjinog oca žandara i pijanog sudskog službenika te Kruno Bakota, čija je interpretacija Džekovog pomagača Kumpića napadno karikirana (kao da je njegova govorna mana odraz intelektualnih poteškoća čemu ovdje nema mjesta!). Zgodna je priča o Džekovoj krađi Cobrinog blaga (o blagu se u birtiji izbrbljao pijani sudski službenik) koja se zabunom preobratila u krađu Dragecove bebe Bonga, a ta je pogreška Crnog Džeka iskreno zgrozila jer ne bi on nikada ukrao bebu… uz to nije uspio pobjeći jer „fićo“ nije htio zapaliti (bliska scena nama „iz onog doba“ ) pa je Dado, koji se nalazio u tom autu, utovario Bonga u dućanska kolica i dovezao ga braći Vragec. Što se htjelo postići svrstavanjem službenih osoba (u pravilu ružno prikazanih, iako su radili svoj posao, a neki su čak i pomogli) i dvojice sitnih kriminalaca u područje karikature? Treba li se iščitati neka poruka ili…
Nakon što sam pogledala predstavu, pitala sam se, zašto su Vrageci bili tako silno popularni?! Možda ću odgovor pronaći kada pogledam seriju?