Silno sam se iznenadila kada sam sredinom siječnja u središtu Ljubljane, nedaleko slikovitog Tromostovja, ugledala poznatog teatrologa Georgesa Banua... No onda sam se sjetila da je za 21. siječnja 2017. najavljena u Cankarevom domu premijera predstave „Rat i mir“ koju prema motivima istoimenog Tolstojevog romana dramatizira i režira poznati rumunjski i svjetski redatelj Silviu Purcarete (1950.).
U izvedbi ovog epskog romana Lava Nikolajeviča Tolstoja (1828.-1910.) koji se bavi ruskim visokim društvom u razdoblju od 1805.-1813. s naglaskom na Napoleonovu invaziju na Moskvu 1812., sudjelovali su glumci Drame Slovenskog narodnog kazališta (SNG) iz Ljubljane i Gradskog kazališta Ljubljana (MGL)(osvrt na izvedbu 31.1.2017.).
Kako duhovito napominje Svetlana Slapšak u svojem tekstu u kazališnoj knjižici: "Kad se mladi čitatelji u školskim programima prihvate „Rata i mira“, u pravilu čitaju „dramske“ dijelove i istovremeno preskaču rasprave, monologe i opise“. Naime, roman osim što se bavi društvenim i obiteljskim životom ruskih plemićkih obitelji, bavi se i pozicijom pojedinca i njegovim moralnim dvojbama, te ratnom strategijom kojom je beskompromisni Mihail Kutuzov (1745.-1813.) metodom „ spaljene zemlje“ (povlačenje trupa i stanovništa, te paljenje Moskve) osudio Napoleona (1769.-1821.) i njegovu vojsku na velike gubitke zahvaljujući nemilosrdnoj ruskoj zimi. Upravo takvim „preskakanjem“ sadržaja i odabirom prizora prema vlastitom ukusu, Purcarete mozaično slaže svoju sliku „Rata i mira“...
Do stanke uglavnom gledamo glumačke minijature koje prikazuju balove, razgovore, zaljubljivanja i dvoboje – rata nema ili je tek u naznakama. Možda prikriven u osobnim netrpeljivostima među likovima, brojnim likovima u interpretaciji dvadeset i pet glumaca iz dva spomenuta ljubljanska kazališta. Nakon stanke saznajemo od samog Tolstoja (Janez Škof) o ratnoj situaciji i strategiji, predimenzionirane lutke predstavljaju povjesne osobe, snijeg je glavna odrednica u razvoju ratnih događaja, a mora se priznati da je vrlo upečatljiva slika zapaljene Moskve. Takva sadržajna podjela predstave nije neočekivana, ali nije niti posebno zanimljiva.
Povremena zanimljiva vizualna rješenja osmislili su Dragoš Buhagiar (scenograf, kostimograf i dizajner svjetla), Matej Šmuc (oblikovatelj videa) i Špela Ema Veble (oblikovateljica maske), skladatelj je Vasile Širli, a koreografkinja Nataša Berce. Je li veličina Gallusove dvorane (CD) ili posebni, meni nejasni razlozi, razlogom da se koriste ručni mikrofoni, teško mogu odlučiti - ozvučenje je moguće visećim mikrofonima, a neki izvedbeni povod ne vidim.
Uglavnom, nisam baš naročito uživala u ovoj dramaturškoj i redateljskoj koncepciji, ali jesam u pojedinim glumačkim kreacijama (s dalekog balkona). Tri su ključna lika u Tolstojevom romanu: fatalna žena Nataša Rostova, mladi plemić Andrej Bolkonski i ključna osoba vezana uz Tolstojevo moralno i folozofsko promišljanje Pierre Bezuhov. U Purcareteovoj predstavi tri glumica prikazuju Natašin lik (Ajda Smrekar, Viktorija Bencik Emeršič, Jana Zupančič) pa iako se radi o sudbonosnoj ženi (za mnoge muške sudbine), ovdje ne prepoznajem tu njezinu osobinu. Marko Mandić je izvrstan Andrej Bolkonski, posebice u srazu s Nikolajem Bolkonskim, sjajnim Borisom Ostanom.
Otromboljeno držanje, maska koja mijenja njegovo lice u lice čovjeka koji brine brigu cijelog moralnog svemira i kretnje kojima pokazuje duboke nedoumice potpuno su preobrazile poznati izgled Mateja Puca u karakter Pierra Bezuhova. Njegov glumački nerv i oblikovanje ne samo vlastite uloge nego i privatnog prostora, meni su bila naknada za sve ono što mi se u predstavi nije baš svidjelo. Uz njega, fantastičan kao Marija Ahrosimova, Nastasja Ivanovna (uau!),Fjodor Rastopčin,francuski veleposlanik, vojnik i mrtvac bio je veliki stasom, glasom i glumom Jernej Šugman. Svojim nastupom ispunjava scenu, učvršćuje atmosferu, nudi predstavu (podsjetimo ga se prilikom zagrebačkih gostovanja u predstavama „Kralj Ubu“ i „Demokracija“).
Ukratko, očekivala sam više od Purcareteovog „Rata i mira“, ali možda je to moja krivica, a ne njegova...