Poznata basna o cvrčku zabavljaču (čitaj - neradniku) i radišnom mravu, koje na početku zime stignu zaslužene posljedice - smrzavanje bez kučeta i mačeta, odnosno topli dom pun hrane, poprima u najnovijoj predstavi u Zagrebačkom kazalištu lutaka pomalo drugačije značenje.

Sjajni dramski pisac i odličan skladatelj Mate Matišić vrlo dobro zna kako „zabavljanje“ može biti naporna rabota, pa je ta iskustva na vrlo prihvatljiv način utkao u  predstavu „Cvrčak i mravi“ (premijera 7.10.2016.) u režiji Zorana Mužića. Uglavnom, cvrčak kao dobar susjed mravima svira i pjeva (besplatno!) na svadbama i sprovodima, uspavljuje djecu i razgaljuje dušu, ali kada dođe „stani-pani“, oni mu prijetvorno  uskraćuju pomoć i on se smrzava...

Ipak, dobiva novu priliku, drugi život: treba li se promijeniti, napustiti umjetnički način života, podvrgnuti prisili – sve su to pitanja na koja ova predstava pokušava odgovoriti, što je  hvalevrijedna namjera novog promišljanja o važnosti umjetnosti i ravnopravnosti različitih djelatnosti, na način razumljiv djeci. No, problem je u prilično monotonim rečenicama i iznenađujuće neinventivnoj glazbi (kamo mi je otišao Mate?), te usporenoj režiji, tako da je sve zajedno, direktno i kratko rečeno, dosadno.

To podcrtava i sama izvedba: primjerice Željko Šestić uz pomoćnu animaciju Adama Skendžića nimalo ne razigrava svojeg Cvrčka, a ista je stvar i s ostalim likovima: cvrčak i cvrčkica na granama, mravi pri korjenu stabla, a stablo stoji (naravno) i to je nekakva pat pozicija. Osim toga, uobičajena  praksa ZKL-a da snima songove umjesto da ih glumci pjevaju u sklopu izvedbe te da se pri tome  glasnoće snimke i živog govora ne usklađuju, nimalo ne doprinosi kvaliteti predstave.

Ipak, valja istaknuti novost za koju se duboko nadam da će krenuti u dobrom smjeru, a to je Ana Sekulić,nova mlada kreatorica lutaka i scenografkinja u ZKL-u. Njezini likovi su svježi i šarmantni, a to što su pomalo nevoljki, nije njezina krivnja .