Predstavu je "Kazalište od A do Ž" prema tekstu Ire Ratej režirala Ivana Đilas. Ovisno o izvedbi, na pozornici se pojavljuju Irena Varga i Ivica Knez (na izvedbi 13.4.2016.) ili Mirjana Šajinović i Vladimir Vlaškalić koji poput detektiva u maniri klasičnih krimića, pokušavaju razotkriti kazališne tajne: tko i zašto tamo nešto radi!
Šarm teksta i ideje jesu u činjenici, da se ne bave glumcima i redateljima, već onim „nevidljivim“ ljudima bez kojih kazalište ne bi funkcioniralo i predstave ne bi mogle postojati. Na ulazu je, dakako, portir, koji usmjerava prema željenoj osobi ili lokaciji. Lutajući kazalištem, naši detektivi zalaze u krojačnicu (Knez je upravo neodoljiv kao razljućena švelja), nailaze na slikara kulisa i majstora sa „švas“ aparatom, bore se s čudnim kostimima kojima uvijek treba popravak, svjedoče prepirci između majstora svjetla i majstora tona.
Doista, malo kada razmišljamo kako ni najsjajniju glumačku kreaciju ili redateljski zahvat ne bismo niti vidjeli niti čuli, kada bi nam bili uskraćeni svjetlost ili zvuk. Zato je izvanredno duhovita prepirka između njih dvojice o tome koji je po svojem djelovanju bliži – Bogu stvoritelju! Tihi, brzi ljudi pod okriljem mraka - binski radnici, pravi su super-heroji u ovoj priči. A inače su, tako kažu, izvan kazališta sasvim normalni ljudi.
Kako u svakoj izvedbi igra samo jedan par glumaca koji se pojavljuje u brojnim, vrlo različitim ulogama i oni su pomalo super heroji: brzi i učinkoviti, strelovito se preoblače i poput pravih tajnih agenata, izvode seriju najrazličitijih akcija. Iako prilično dobro poznajem kazališni mehanizam iza kulisa, bila sam sasvim razdragana ovom predstavom. Zato me ne čudi da su i mlađi gledatelji bili vrlo zadovoljni, što pokazuje i podatak da je 15. travnja 2016. na programu već pedeseta izvedba ove predstave.