U predstavi "ThisCasting" radi se, naime, o audiciji za voditeljicu TV emisije, preciznije o najužem izboru kandidatkinja za taj posao. Tri djevojke odnosno glumice na castingu koji ide uživo pred publikom moraju pokazati svoje umijeće i sposobnosti kako bi samo jedna od njih bila angažirana. Sve počinje sasvim benigno. Pjevanjem, plesanjem, govorenjem pjesama, vježbanjem joge. No kako vrijeme odmiče, zahtjevi su sve veći. Djevojke su dovedene u situaciju da se, najblaže rečeno, odurno ponašaju jedna prema drugoj i služe se svim sredstvima kako bi eliminirale suparnice. Ponižavanje i vrijeđanje drugih, međutim, ubrzo prelazi u obavezu odgovaranja na intimna pitanja, svlačenje pred publikom, obavljanje kojekakvih zadataka koji su prilično ispod ljudskog dostojanstva.
Mlade glumice Iskra Jirsak, Dunja Fajdić (u alternaciji s Mirelom Videk) i Sanja Milardović, odlično su se snašle u ulogama kandidatkinja. Uspješno su prikazale osobe različitih karaktera, dočarale različite emocije i raspoloženja tim više što su bile izložene i glumački i ljudski vrlo delikatnim situacijama.
Režija Mirana Kurspahića vrlo je dinamična te prati strukturu događanja sličnog tipa kakva se mogu pratiti i na televiziji i uživo, u studiju. No, Kurspahić se ne zadovoljava time da režira predstavu. On režira i publiku koja je na početku predstave upućena na to kako i kojim reakcijama treba popratiti casting kojemu prisustvuje. Pojedinci iz publike, pak, asistiraju glumicama, bivaju dovučeni na scenu da plešu, neki bivaju intervjuirani, neki čitaju zadatke kandidatkinjama dok su neki odabrani za to da ih kandidatkinje zadovolje najbolje kako mogu. Premda su pojedinci iz gledališta dovedeni u prilično neugodne situacije, publika u cjelini funkcionira baš kao tipična publika reality showa – glasno se smije, plješće i prilično je navijački raspoložena.
Tekst predstave kolektivno potpisuju Mirela Videk, Iskra Jirsak, Mia Biondić i Miran Kurspahić. Scenografija je relativno jednostavna. Sastoji se od nekoliko stolaca, a pojavljuje se po potrebi i pokoji drugi prenosivi komad namještaja. Osvjetljenje Saše Mondecara prati atmosferu kakva je obično prisutna na audicijama i u tom je smislu dobro pogođena. Kostimi odlično dočaravaju karaktere natjecateljica odnosno predstavljaju ih u onom svjetlu u kakvom se one žele prikazati. Tek im golotinja i krajnje poniženje skida maske i one postaju ranjive, osjetljive i u potrebi, kakve već i jesu. Glazba je efektna jer podcrtava raspoloženje i funkciju castinga premda je, barem pred kraj, u kontrapunktu s onime što se na sceni zbiva.
Video Vanje Vascarca na početku pitomo pruža portrete kandidatkinja audicije, a poslije, i osobito blizu konca, brzo i poprilično agresivno u suglasju s glazbom naglašava nemoć i očaj koji vladaju među sudionicama castinga.
U cjelini gledano, predstava je uspjelo i zanimljivo ostvarenje koje se suočava s problemima i dilemama današnjice, odnosno svijeta medija, reality showa, glamura kao i šutljive većine koja sve to gladno i pohlepno prati. Zanimljivo je naglasiti da izgovaranje naslova predstave ThisCasting zvuči gotovo isto kao engleska riječ disgusting (gnjusan, odvratan). Pritom nisu odvratni samo oni koji produciraju i sudjeluju u ovakvim spektaklima, nego i svi mi koji u njima uživamo. Autori predstave vjerojatno žele poručiti da je gnjusan i svijet u kojem živimo. Svijet koji se sveo na dvije funkcije – proždirati i biti proždiran.