GLLUGL: "USPAVANKA ZA BELLU"
Pohvalni početak uz ponešto mana i pregršt šarma
"Uspavanka za Bellu", nove umjetničke udruge Gllugl teatar, topla je i zabavna predstava za male i velike, čije slabije točke ukazuju na potrebu za vanjskim okom i dodatnim "peglanjem" vrlo dobre građe
Objavljeno: 5.3.2016. 6:21:34
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Uspavanka za Bellu / Darko Gorenak

Studenti glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku posljednjih desetak godina, polako, ali sigurno i ustrajno mijenjaju krvnu sliku slabokrvnog hrvatskog lutkarstva. Čine to nenametljivo, zavodeći male i velike gledatelje, stručnjake i zaljubljenike, (formom) malim predstavama u rubnim kazalištima i družinama. Nisu to neke revolucionarne promjene, već sitni, ali silno važni pomaci prema ozbiljnijem, profesionalnijem shvaćanju animacije, lutke i lutkarstva. I iako njihovim predstavama često nedostaje strože vanjsko, redateljsko oko, osječki lutkari vrlo dobro poznaju lutku i njene mogućnosti i svaki novi projekt koji izvedu označava važan potez kistom na slici suvremenog hrvatskog lutkarstva.

Sve što smo dosad napisali vrijedi za frišku glumačko-lutkarsko-glazbenu udrugu Gllugl teatar, koju su u veljači osnovala braća Filip i Nikša Eldan. Dapače, čini nam se da bi Gllugl u godinama pred nama mogao unijeti podosta boje u našu bljedunjavu lutko-sliku. Nakon što su upisali važne retke u izvedbenim uspjesima Akademije s predstavama Pekel na zemli i Duga, braća Eldan nedavno su u Varaždinu postavila svoju prvu profesionalnu predstavu. Riječ je "Uspavanki za Bellu", o autorskom projekt asistentice lutkarstva na UAOS Katarine Arbanas, koja uz tekst potpisuje režiju i izradu lutaka.

Prije samog seciranja recimo kako nas je predstava izuzetno zabavila, dok će mane i slabije strane biti dodatni motiv Glluglovcima u daljnjem brušenju i uređivanju ove i sljedećih predstava.

Priča je vrlo zgodna te izvedbeno i jezično razigrana - kujica Tonkica uspavljuje svoje štene Bellu, pričajući joj priču o ludo napetoj avanturi njenog tate Rollija. Kako je namijenjena malenim gledateljima, predstavu je otvorio fini, polagani ritam, prilagođen ciljanoj publici, koji se kasnije razigrao i ubrzao, ali se na mjestima pretjerano kočio i razbijao. Razlog usporenju i lomu ritma i priče leži u songovima, koji su vrlo privlačni dječjem i odraslom uhu (autor glazbe Petar Eldan), ali su u predstavu ugrađeni kao zatvorene cjeline. Zbog toga nisu postali sastavni dio tijela priče, već zasebni raspjevani otoci koji su funkcionirali kao pauza u radnji. Nažalost, jer da su kraći i snažnije upleteni u radnju, bili bi dodatan adut predstave te bi je ritmički dizali. Također, neke epizode, poput varijetetskog nastupa Boškovih buha u formi kazališta sjena, čine nam se pomalo suvišnim, te bi bez njih cjelina dobila na kompaktnosti, a i sam je rasplet malo površan i zbrzan.  

Još jedna jezična zamjerka - neka imena, poput spomenutog Boška i njegovih buha, Tita kao prve violine pseće družine i Franza i Jozefa (jezično vrlo duhovitih i velikima i malima), obraćala su se roditeljima, bakama i djedovima, istina, duhovito, no ciljanu dječicu su time gurnula u nezasluženi drugi plan.

Iako se čine mnoštvom, spomenute slabije točke nisu uspjele natkriliti silno zaigranu scensku akciju i brojne duhovite epizode i minijature, poput električne ogrlice, poigravanja planovima. Među najbolje elemeente cjeline svakako spada beskrajno duhovita zlica, gospođa Zločić, u kojoj je Nikša Eldan stvorio vrlo uspjelu karikaturu Mani Gotovac. Iako smo se mogli zapitati zašto baš Mani, nismo to učinili, budući da je karikatura bila vrlo duhovita te nimalo zla i zločesta.

Animacija je bila precizna i dosljedna te je izvođački trio Filip Eldan, Nikša Eldan i Katarina Arbanas uspio oživiti brojne pseće likove, udahnuvši im simpatičnu karakternu prepoznatljivost. Također izvukli su animacijski maksimum iz vrlo dopadljivih, no ne i jako pokretljivih, lutaka nalik dječjim igračkama (Katarina Arbanas). Zaigranost i duhovitost cjeline pojačali su proširivši igru na nekoliko razina paravanske scene (Nikša i Filip Eldan), zgodno oblikujući nekoliko planova. Posebno uspješno oblikovan je nerazdvojni odnos djevojčice Grete i Rollija u čiju su gradaciju vrlo fino upleteni pogledi. Kakvi sad pogledi, pitate se? Otkrijte sami.  

Na kraju, recimo da je "Uspavanka za Bellu" topla i zabavna predstava za male i velike, čije slabije točke ukazuju na potrebu za vanjskim okom i dodatnim "peglanjem" vrlo dobre građe.