Prosurfate li stranicama kazališta za djecu, vidjet ćete da je nevjerojatno velik posto repertoara prepisan s lektirnih popisa. Ta vjernost lektirama, u pravilu uvijek istim, igranje je na sigurno u kojemu kazališta dobivaju sigurne gledatelje, djeca jednu knjigu manje za pročitati, a profesori dva sata terenske nastave i još dva priče na temu: "kako vam se svidjela predstava?" I dok taj osnovni trokut trlja ruke od zadovoljstva, kazališta za djecu repertoarno nam tonu u mulj dosade i predvidivosti, na duge pruge tjerajući publiku. U tom ustaljenom mulju svaki korak u svijet neistražene izvanlektirne literature djeluje kao potez hazardera. Kako mi volimo kazališno hazarderstvo, odnosno preziremo muljavost i dosadu, jako nas je razveselila najava nove sezone dragih nam čakovečkih Pinkleca.   

Pinkleci za 2015./2016. pripremaju dvije premijere i to daleko od popisa lektire. Prva, u koprodukciji sa Zavodom Federacija Ljubljana, predstava je "Vučje srce" slovenskog autora i redatelja Petera Kusa, koji je prije par mjeseci predstavio domaćoj publici dio svog rada na vrlo zanimljivoj interaktivnoj izložbi u Osijeku u sklopu SLUK-a. U svom radu Kus oživljava uporabne predmete, pretvarajući ih u glazbala te komunicirajući s publikom vrlo zgodnim performansima. U njima šarmantno i zavodljivo osvaja sva dječja osjetila, od vizualnog i auditivnog do taktilnog i olfaktivnog, servirajući im domišljate "zvučne menije".

U velikim dijelom neverbalnoj predstavi "Vučje srce", namijenjenoj djeci nižih razreda osnovne škole, autor spaja koncertnu glazbu i kazalište, bogateći taj kreativni susret ​​elementima pokreta, videa, pripovjednog i lutkarskog kazališta.

Druga predstava "Nekoć kad nas nije bilo", koprodukcija je Pinkleca i Teatra PocoLoco, čija prva violina, Renata Carola Gatica, potpisuje režiju. Tekst je napisala danska glumica i redateljica Lotte Faarup, prisjećajući se turobne epizode iz svog djetinjstva - razvoda roditelja, te je zamišljen kao svojevrsna opomena roditeljima i utjeha djeci koja proživljavaju razvod.

Osim što se odmiče od popisa lektira, tekst progovara o vrlo važnoj i škakljivoj temi. No, poznajući promišljenost u režijama Carole Gatice i prepoznatljiv šarm Pinkleca, sigurni smo da će predstava biti više nego dobra. Tek se nadamo da će i profesori i roditelji prepoznati važnost teme, ali i izlaska iz začaranog kruga vječno istih naslova i igre na sigurno. No mi vjerujemo u čakovečku publiku koju su Pinkleci, za razliku od brojnih drugih kazališta za djecu, navikli na dobre predstave podalje lektirnog popisa.