Nitko od slovenskih umjetnika i društvenih mislilaca nije znao tako uvjerljivo prikazati mračne i demonske karakteristike arhetipa slovenstva kao Ivan Cankar. Stalno prisutan arhetip sluge posljednjih se dvadeset godina preobražava u gospodara, pri čemu gospodar zadržava sve karakterne osobine i obrasce ponašanja sluge. Sitničarenje, prepredenost, licemjerje, a prije svega pohlepnost i besramno profitiranje na račun drugih danas se automatski uspostavljaju kao prevladavajuće pozitivne društvene vrijednosti. Budući da je sluga osoba s potisnutom agresivnošću i neprijateljstvom, transformacijom u gospodara postaje arogantnom i destruktivnom, a sve prikrivene frustracije, ljutnja i nepravde odjednom izbijaju na površinu.

Neopterećen slovenskim kazališnim i općenito nacionalnim društveno-političkim sjećanjem, redatelj Janusz Kica u Cankarevoj "Sablazni u dolini šentflorijanskoj" vidi zanimljivu umjetničku studiju o specifičnom psihosocijalnom ustroju rigidne i mentalno primitivne društvene zajednice koja nije samo slovenski fenomen nego pojava moguća bilo gdje te postavlja pitanje o postojanosti umjetnosti u takvim okolnostima. Šentflorijanci djeluju po principu „ruka ruku mije”, neprestano ucjenjujući i kontrolirajući jedni druge. Ako u takvu sustavu žele preživjeti, moraju razviti prividnu ljubaznost; licemjerje i dvoličnost postaju temeljem njihove komunikacije. Neočekivan posjet umjetničkog (razbojničkog) dvojca Peter/Jacinta, koji među Šentflorijance unosi istinu i ljepotu, za njih je sudbonosan i stresan, jer ih prevarom, najčešćom šentflorijanskom navikom, privremeno uspijeva izbaciti iz ustaljena reda i srušiti njihov sustav vrijednosti.

U predstavi glume Benjamin Krnetić, Nika Rozman, Peter Boštjančič, Ksenija Mišič, Kristijan Ostanek, Mirjana Šajinović, Mateja Pucko, Jurij Drevenšek, Eva Kraš, Matija Stipanič, Maša Žilavec, Davor Herga, Viktor Meglič i Aleš Valič.