Stanisław Ignacy Witkiewicz (1885.-1939.) poznatiji pod pseudonimom Witkacy, poljski je književnik, slikar i filozof te jedan od najznačajnijih poljskih umjetnika 20. stoljeća.
U Krakovu je s prekidima studirao slikarstvo te boravio u Italiji, Beču, Münchenu i više puta u Parizu, gdje se upoznao s radovima fovista i kubista. Nakon samoubojstva zaručnice, 1914. godine, s prijateljem je otputovao u Australiju, a na vijest o izbijanju svjetskoga rata vratio se u Europu i pridružio ruskoj carskoj armiji. Na početku II. svjetskoga rata, nakon ulaska Crvene armije u Poljsku, počinio je samoubojstvo.
Kao slikar bio je blizak ekspresionizmu, dok je u književnost ušao autobiografskim romanom u duhu modernističke groteske "622 Bungova pada ili Demonska žena". Autor je više desetaka metafizičkih komedija "tragifarsi", od kojih su najpoznatije "Tumor Mozgowicz", "U maloj kuriji", "Vodena koka", "Luđak i opatica", "Šusteri" i "Majka" iz 1924. godine.
Središnji lik "Majke" jedna je od grotesknih dramskih transformacija samog Witkacyja: Leon Ugorowski, produkt čudnovatog spoja deklasirane aristokracije i razbojničkog društvenog elementa. Svoj društveni status Leon pokušava steći teorijama o nužnosti zaustavljanja neumitnog povijesnog procesa uniformizacije i omasovljenja. S druge strane taj "teoretičar" i "prorok" infantilno je ovisan o majci koja ga uzdržava, zarađujući pletenjem, pri čemu polagano gubi vid.
"Majka" u izvedbi Teatra Malabar Hotel
Kada majka oslijepi, Leon otkriva svoju drugu stranu - postaje špijun i svodnik te vodi život narkomana sumnjiva morala, svoju mladu ženu pretvorivši u prostitutku. Nakon lude kokainske orgije, tijekom koje majka umire zbog predoziranja, Leon se nađe u zatvorenoj mračnoj ćeliji bez prozora na čijem središtu stoji postament s majčinim truplom. Nepoznata mlada žena koja pristiže pokazuje se njegovom majkom od prije trideset godina, iz vremena prije njegova rođenja. Na taj način Leon susreće sebe kao embrija u majčinu krilu.
Dramu "Majka" adaptirao je i režirao Jasmin Novljaković, a igraju profesori i asistenti Umjetničke akademije u Osijeku Tatjana Bertok-Zupković, Katica Šubarić, Selena Andrić, Katarina Arbanas, Tamara Kučinović, Ivan Ćaćić, Hrvoje Seršić, Nenad Pavlović, Domagoj Mrkonjić i Goran Vučko. Kostimografiju potpisuje Zdenka Lacina, a scenografiju Davor Molnar.
Pokrovitelj predstave je Veleposlanstvo Republike Poljske, a suradnici u projektu su Poljsko kulturno društvo Mikolaj Kopernik iz Zagreba i HNK Osijek.
Zagrebačka premijera održat će se u sklopu Malićevih dana u petak 23. listopada s početkom u 20 sati u Centru za kulturu Trešnjevka.