"Poučni komad poučava ukoliko se igra,
a ne ukoliko se gleda,
on uči izvođače, ne gledaoce.
Poučnom komadu nije potrebna publika,
njemu je potreban izvođač koji je željan vrline", govori kor na početku uvertire predstave "Ibsenov neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad", jasno ucrtavajući ideju i tijek predstave.

Redatelj, glumci i glazbenik u predstavi pomoću Ibsenove priče o sudbini Doktora Stockmanna i obitelji, u brehtijanskoj formi dijalektičkoga kazališta na sceni oblikuju originalan kazališni organizam estetike i etike otpora. Sudbinu Ibsenovih junaka redatelj ovdje povezuje sa sudbinom gubitnika – nijeme, ogromne većine stanovnika u društvu tranzicije, društvu koje prelazi iz realnoga socijalizma u realni kapitalizam, i na scenu izvodi ljude iz neposrednoga života. To je proleterska revija.

O samoj razlici između građanskoga i dijalektičkoga kazališta, koje se zasniva na ovom spoju Ibsenove i Brechtove dramaturgije, autor Zlatko Paković, u maniri kabaretskoga ludizma, ilustrira primjerima iz srpskoga društvenoga i političkoga života. U tom pogledu, najupečatljivija scena je Intervju s Predsjednikom Republike Srbije. To predstavi daje poseban humorističan i uzbudljiv karakter koji potiče na pobunu.

Zlatko Paković rođen je 1968. godine. Diplomirao je kazališnu i radio režiju na FDU u Beogradu. Režirao je u kazalištima u Bugarskoj i na Cipru, a posljednjih godina najviše u Centru za kulturnu dekontaminaciju, gdje razvija autorsku poetiku žestokog političkog napada i naglašenoga ludičkog izraza. Objavio je dva romana i knjigu eseja. Stalni je politički i umjetnički kritičar dnevnika Danas. Dobitnik je nagrade “Desimir Tošić” za publicistiku, norveške Internacionalne Ibsenove stipendije i stipendije bečkog MuseumsQuartiera. Njegova predstava "Ubiti Zorana Đinđića" sudjelovala je u glavnom programu 47. Bitefa.

Kazalište je za Pakovića "već 2500 godina alternativni prostor i vrijeme stvarnome životu. Ono je eksperimentalni prostor ili laboratorij za nove oblike društvenoga života i komunikacije. Ono je jedina umjetnost ili vještina koja posjeduje sredstva za promjenu načina života ovdje i sada, i to igrajući se starim oblicima života, sprdajući se s okoštalim vjerama i nadama i svodeći ono što se smatra isključivo važnim na njegovu istinsku veličinu. Ono je politična umjetnost par excellence i najdemokratičnija je institucija ljudskoga roda, u kojoj se uistinu mogu prevrednovati sve vrijednosti".

Kako autorove riječi izgledaju pretočene u scensko djelo provjerite u srijedu u 22:30 sati u velikoj dvorani &TD-a.